Pitanje je na mjestu jer Finska i Hrvatska imaju
sličan broj stanovnika, iako je Finska šest puta veća. Da bi se na ovo pitanje
moglo odgovoriti potrebno je naglasiti uz sličnosti i razlike.
Finska ima isključivo svoj ribolovni pojas unutar epikontinentalnog pojasa u
širini od 12 n.m., Takav pojas Hrvatska nema. Odgovor na pitanje: Zašto ga
Hrvatska nema?, znaju oni koji su državu predstavljali jer smo im na izborima
dali povjerenje, pa zainteresirani za odgovor slobodno neka ih priupitaju ako
ih ikada sretnu.
S obzirom na odnos veličina dviju država uočljiva
je činjenica da je u Finskoj sustav navodnjavanja zemljišta znatno jači od onog u Hrvatskoj.
Finaca ima oko 800.000 više nego Hrvata, a 900.000 ih je više kada se gleda
radno aktivno stanovništvo. Tu je vidljiva strašna disproporcija.
Od ukupnog stanovništva u Finskoj radi njih 51 %, dok u Hrvatskoj radi njih
38%. Zašto je tako opet pitajte one koje smo na izborima odredili da nas
zastupaju.
Interesantno je da Finska ima točno sedam puta veći državni proračun nego
Hrvatska, upravo onoliko veći koliko je teritorijalno veća od Hrvatske.
Naravno da to jedno s drugim nema veze, ali eto interesantno je.
Kad smo već kod interesantnih stvari treba reći i to da je Finska u odnosu na
državni proračun zadužena jednako kao i Hrvatska, 56,5%. To naravno u
apsolutnim brojkama zvuči drastično drugačije, jer su 5,3 milijuna Finaca dužni
580 milijardi dolara, a Hrvatska 64 milijarde dolara, dakle 8,7 puta manje.
Finska središnja banka kalkulira s kamatnom stopom od oko 1%, dok je stopa
Hrvatske središnje banke 7 %. Zašto?
Zbog toga komercijalne banke u Finskoj plasiraju kredite uz kamatu od oko 2%, u
Hrvatskoj se isti krediti plasiraju uz kamatu od oko 9%.
Što bi se iz svega ovog moglo zaključiti:
1. U Hrvatskoj se nema što raditi, ili se ne zna što i kako treba raditi, jer
da se zna moglo bi se zaposliti još 550 000 ljudi, što bi bio ekvivalent
zaposlenost u Finskoj.
2. Hrvatska nije zadužena više od Finske.
3. Hrvatska ni nakon 20 godina od Domovinskog rata nema nikakav, a kamoli
dugoročan, konsenzusom utvrđen, strateški plan ekonomskog razvoja. Zašto?
Pitajte one koje smo birali, a koji taj plan nisu izradili.
4. O tome da kao društvo i država posjedujemo izvanredne resurse čuli smo
nebrojeno puta. Slušamo o tome i danas, no pitanje je zašto te resurse ne
koristimo na pravi način? Zna se što bi bio pravi način korištenja takvih
resursa. O tome lako možemo suditi iz svakodnevnih situacija i primjera. Svaka
pametna zajednica svoje resurse štiti tako da od njih ima prihod koji je
optimalan. Zašto to kod nas nije tako. Svoje resurse smo razdijelili, ili ih se
odrekli kao što je to situacija s ribolovnim pojasom, od kojega smo jednostavno
odustali iako po svim osnovama na isti imamo pravo.
5. Zašto se resursi neizgrađenih područja u Dalmaciji u najkraćem roku ne stave
u funkciju turizma. Zar je npr Solaris primjer neuspješnog poslovanja ili pak
lošeg uklapanja u prostor. Takvih destinacija, ali puno luksuznijih treba duž
naše obale biti na stotine.
Zamislite da onih 550 000 tisuća koji sada ne rade, a mogli bi, pridonesu
društvu svojim radom. To bi bilo dodatnih 9 milijardi dolara prihoda godišnje.
A što je napravljeno da do toga dođe? Neka nam odgovore oni koje smo izabrali
da donose odluke.
Na kraju se čovjek zapita zašto je to tako. Odgovor je jednostavan. To je zato
što ljude koji se bore za vlast i koji žele biti na izbornim listama uglavnom
ne krase odlike koje su neophodne da bi se postigli željeni rezultati, a te su odlike sljedeće:
1. svakodnevna primjena Deset božjih zapovijedi (doslovno i kumulativno)
2. Predanost pozivu
3. Znanje i odlučnost.
Zbog toga kada drugi put budete birali dobro promislite da li osobe čije ime
zaokružujete, imaju navedene odlike ili ne.
Finska je startala s Nokiom i oko tog razvojnog projekta stvorila
nacionalni konsenzus. Postavlja se pitanje zašto Hrvatska ne postigne konsenzus
oko jednog takvog projekta? Koji bi to projekt bio? To je opet pitanje za politričare (oni koji, kad to zaista treba, ne mogu popiti više, dakle politraši),
ali da se mene ili Vas pita, kao iz topa bismo odgovorili da je to projekt eklektičnog automobila
gospodina Mate Rimca, čije punjenje treba biti bežično, i zasnivati se
na Teslinoj ostavštini i radu gosp. Marina Soljačića.
Nažalost u svijetu biznisa nije dovoljna samo ideja potrebna je i brzina u
realizaciji projekata, a ona je već trebala odavno započeti. Ovako, navedena
gospoda, htjela ili ne, morati će potražiti negdje drugdje svoje
investitore, kad već Hrvatska, kao organizirana i uređena država, nije to željela ili nije znala biti.
Nema komentara:
Objavi komentar