utorak, 27. listopada 2015.


EKIPA INIH IZLAZI NA IZBORE KAO MOST SA SVOJOM LISTOM
 
PROGRAM EKIPE INIH ZA IZBORE 2015

1.  
Eskontnu stopu Narodne banke Hrvatske, lobiranjem po javnim zahodima i inim destinacijama, spustiti sa sadašnjih, čudnim proviđenjem još čudnijih faca uspostavljenih 7 % na 0,0 %.

2.  
Raspisati referendum o tome da li hrvati žele živjeti u ovakvoj državi li bi radije živjeli u kraljevstvu u kojem je kraljica dobra vila koja dobrima ispunjava želje, a zle pretvara u komarce.

3.  
Zamoliti Europski parlament da nam pomogne vratiti narodu pokradeno, tj. barem ovo:




4.  
PDV smanjiti na 1%, kako bi se evidntirao tok novca i ništa drugo.

5.  
Ukinuti sve parafiskalne namete

6.  
Poreze smanjiti tako da budu najmanji na Svijetu.

7.  
Zamrznuti radna mjesta dvjema trećinama državnih službenika na rok od dvije godine, te ih angažirati zajedno sa nezaposlenim na javnim radovima navodnjavanja i izgradnje infrastrukture.

8.  
Zadužiti se na način da se pokriju svi troškovi preostalog državnog aparata, koji bi se ako bi prošao referendum, sveo na kraljicu i njenu svitu dvorskih luđakinja, od kojih se neodgodivo bira nova kraljica, za slučaj da prva završi na giljotini ili barem na golom otoku, zbog veleizdaje svog naroda.
  
9. 
Garantirati nepromjenjivost svega prethodno navedenog idućih 20 godina, po cijenu života. 

10. 
Se navedeno obzaniti bjelosvjetskim investitorima klečeći pred njima na kukuruzu, dok nam koljena ne prokrvare.


Eto to Vam je programski paket Ekipe Inih, pa sad Vi kažite da li je protunarodan, protudemokratski, protupametan, protunormalan, protupravan, protuupravan, protuhama primjeren i sl. ili je zabavan, zaigran, zanarodan, zafacebook, zaprđen, zasnovan.

I na poslijetku, ali ne i manje važno, pitanje: 
"Da li će te birajući ga na izborima biti zanimljivo zajebani."    
  
Parola Ekipe Inih: "Živili svi a najdulje mi!" 

srijeda, 8. srpnja 2015.

UTAKMICA KOD MAMINJA IZMEĐU A-morala i A-rogancije ZAVRŠILA NERIJEŠENO

Na prekrasnom, gotovo praznom igralištu, malo iznad obrva, na istočnoj i zapadnoj strani popunjenom ušima, a na južnoj malo naboranim čelom, dok na sjeveru viore razbarušene kovrče srednjovječnog Maminja, odigrava se velebna utakmica, derbi nad derbijima. A-moral i A-rogancija natječu se za titulu prvaka lige uznapredovalih Cro-oligarha u utakmici svih utakmica: životu ovom sadašnjem. Na samom početku vidljivo je da su neki igrači nezadovoljni svojim dresovima.

U startu loptu A-moralu oduzima A-rogancija koja preko krila u kojemu trče pobočnici oligarhove karijere loptu ispucavaju ka vratnici A-morala. Tamo je nekada na napadačkoj poziciji bio jedan postariji gos'n, a danas je Šuki, koji ga zabija A-roganciji bez pardona. A-rogancija je potištena. Htjela bi biti pobjednik. Da svi znaju kako je Maminjo prekrasan, kako je dobar i pošten, ali u sportu se nikad ne zna. Loptu sada za A-moral ispucavaju Mediji prema centru. Tamo je Banditić, koji nešto petlja i gubi loptu, uzima je Jovanov Ić i pokušava doći do gola A-rogancije, no na putu ga ruši tko? tko? Njegov suigrač Milanov Ić, i to kao kulu od karata. Lopta je opet kod A-rogancije puca netko iz BBB-a i zabija 3 gola odjednom. A-moral se gubi, nije više organiziran. Sad sa krila nasrču na A-moral sjene u Po-skoka, Do-skoka i Na-skoka, svi redom pokušavaju skočiti na loptu i uputiti ju u gol, A-moral je shrvan. To Koristi A-rogancija no ne poentira, jer gospođa sutkinja svira poluvrijeme. Da da dobro ste čuli, u ovoj utakmici sudi žena. Drugo poluvrijeme A-rogancija dočekuje s jedne starne s prednošću, no s druge osakaćena za podršku dojučerašnjih poltrona, a danas bojažljivih članova napadačke mašinerije. A-moral uzima loptu, pokušava nemoguće, ubacuje ju u Slovenski prostor, od tamo tuče kao iz topa po golu A-rogancije, no bez učinka. A-rogancija kreće u napad, pravi faul za faulom, sutkinja upozorava, no igrači A-rogancije lažu, mažu, i isčuđuju. Sutkinja prekida utakmicu i dosuđuje jedanaesterce za A-moral. A-rogancija je očajna, plače. No ništa ne pomaže A-moral zabija dva jedanaesteca jedan za drugim. Sutkinja je zadovoljna. A-rogancija nije pobijedila A-moral, pa je sutkinja sada glavna zvizda utakmice. Kad malo bolje sagledamo tijek utakmice čini nam se da je sutkinja pobijedila i A-moral i A-roganciju u ovoj utakmici, jer ni jedno od njih nije iznijelo pobjedu, a neriješen rezultat je za oboje porazan. Jedino je dobro prošao stadion kod Maminja, jer su ga svi igrači napustili i sad je ostao prazan. Kada se bolje pogleda izgleda kao tabula raza (prazna ploča). Taj dojam ne narušavaju ni obrve ni uši ma gdje god oni bili.
Idućih tjedana možemo očekivati susrete A-morala protiv istražnih organa kao domaćina i A-rogancije protiv jakih snaga domaćina iz Remetinaćkog kazamata.
Rezultate tih utakmica očekujemo s nestrplijenjem.

Zabilježene izjave sa stadiona Maminja:


„Da sam šest mjeseci šef policije, uhvatio bih sve dilere i kriminalce. Ja sam dečko s asfalta, više sam na ulici nego semafor.“

„Kakav ste vi čovjek? Kakav ste vi to jadni Hrvat? Ne možete podnijeti da sam uspješan čovjek! Evo vam kurac svima!“

 „Sad ću reći svima, da svi čuju. Mi smo neprofitna organizacija.“ A zaradite milijune...? „Jer smo sposobni.“

„Nadam se da Šim-ić nikad neće postati predsjednik. Bio je veliki nogometaš, ali više nisam siguran da je on još uvijek korektna osoba. Znam nešto o njemu, držim ga u šaci!“

„Pa gospodo mi smo najbolje poduzeće.“

I na kraju ali ne manje važno, dapače možda najvažnije, citat sa Maminja:

„Recite mi jednu stvar koju sam lag'o.“

Da li ova saga sliči Kafkinu Procesu, slučaj Timošenko ili Postolarevu zatočenju, od načelnika našeg Malog Mista, pred dolazak cara Franje Josipa, vidjeti će se, no, čini mi se, ne tako skoro.  

Još ostaje našem stadionu prenjeti poruku njegovih BBB-a:

Ti, po čijem se jeziku, svako malo valja

 Kur_ _, u stvari si obična stara Pi_ka!“


A da li je istinita ona "Gdje ima dima ima i 

vatre!" procijenite sami.






Ja idem u dućan po kokice, kikiriki i žuju, dok se utakmica 

nije zahuktala. Veselim se mogućim produžecima. 









nedjelja, 5. srpnja 2015.

GRČKA - SUMRAK SVJETSKIH HOŠTAPLERA




Uvodno ću gospodi Bankarcima, zvanim Kreditori, koje jako ne cijenim i koje smatram glupim toliko da gluplji od njih na ovom svijetu ne postoje, njima, koji kada se pogledaju u ogledalo, mogu vidjeti, ako se dobro dobro zadube,  samo rogove, nažalost ne one muža rogonje, već one uz koje u narodnoj predaji idu i kopita, a prema pouzdanim izvorima i bože me prosti, rep, o tome zašto ih smatram glupim, želim ispričati vic:

Luka zašto se komešaš i ne spavaš? Pita Kate svog muža. Već je ponoć. On će:“Posudija mi je Mate 5.000,0 Eura prije krize i sad bi ih tribalo vratiti, a ne znam ni kako ni odakle? Ajde Luka ne brini sad ću ja to odma riješiti reče mu Kate, pa otvori prozor te prema prozoru preko puta uličice zaviče: Anđo! Ooo Anđo! Otvori se prozor s druge strane. Izviri Anđa pa upita: „Šta vičeš u ovo doba oli si poludila? A Kate će joj: „Reci Mati da mu Luka neće vratiti onih 5.000,00 eura. Šta nije pazija kome posuđuje, nego ih je da Luki. Moga ih je tako i u more zaitniti!. Kate zatvori prozor i reče mužu: Sada ti moj Luka lipo spavaj a Mate neka se od muke okriće u krevetu.“

U njemu se mogu prepoznati i Grci i Kreditori, a vidi se i tko je glup i tko će nakon odluke da ne vrati kredite mirno spavati, a tko će se od muke okretati.

Zato dragi Grci znajte da je sve u glavi, u osjećaju da ste pravedno odlučili, baš kao Kate, reči Kreditorima da im novac, koji su vam jedva čekali dati, da bi vas potom mogli kamatariti, nećete vratiti. Neka se oni grizu i žderu, neka ne spavaju. Neka u krajnjem slučaju, što se mene tiče, idu u onu stvar, jer su baš to i zaslužili.

Vi se dragi Grci ništa ne brinite. Obrađujte polja, lovite ribu, školujte dicu, radite i stvarajte. Turisti će Vam i nadalje dolaziti. Primajte ih veselo s osmjehom ma koje nacionalnosti oni bili, jer su i oni malešni ljudi ka i vi. Znajte da Kreditori nikada i nigdi ne odlaze u turizam. Boje se napusti svoje blago, baš kao i čoban svoje.

Dragi naši prijatelji Grci vi ste svjetionik svim državama potlačenim i porobljenim kreditima, modernim oružjem koje koriste globalisti kako bi ostvarili svoje ciljeve za što učinkovitijim vladanjem masama. Za njih je čovjek tek kap u moru, djelić mase kojom žele manipulirati i upravljati, jednom riječju nula.



Dragi prijatelji znajte da smo uz vas i s istog prozora zajedno s vama vičemo tom smeću, tim bezdušnicima koji novca imaju kao govana, koji ga štampaju kako požele, a spremni su gledati kako siroti narod pati i još tu patnju potenciraju naslađujući se poput sotone : „Kreditori, Ooo Kreditori, znajte da Vam nećemo vratiti pozajmljeno, a za to ste si sami krivi jer niste pazili kome kredite dajete!“

Zato dragi prijatelji na referendumu zaokružite 
„NE“, „δεν“ (DEN).
 
Kako ćemo dalje pitate se? Lako! Raditi ćemo što znamo, a znamo sve. Paziti ćemo da nas politričari ponovo ne zadužuju. Veseliti će te se što će Kreditori, ako Bog da, odustati od dijeljenja kredita, a politričari više neće moći doći do pinke na taj način. I oni će morati zasukati rukave i marljivo raditi ako misle jesti. Kada bolje promislim najviše su u svoj ovoj situaciji najebali politričari.

Za kraj:
Oscar Wilde: „Ponekad je pohvalno što su siromašni štedljivi. No preporučiti siromašnima štedljivost je groteskno. To je kao da gladnom savjetuješ da manje jede.“


utorak, 14. travnja 2015.

HOĆE LI NAS IZ KRIZE IZVUĆI POLITRIČARI ILI PRASCI?

Dijele se EU novci šakom i kapom naročito nerazvijenima, zaostalim. Hoće im se pomoći. 

Ali kako pomoći nekom ko je bez pameti, ko nema o nićem pojma, ko nema vremena osmisliti pravu razvojnu strategiju od stoljeća sedmog, a kamoli od izbora do izbora. Neznam u koji bi se dil društva prije prston upačija i reka tu je najgore, jer je svugdi ajme. Čini mi se ipak da je najtužnije i najgluplje baš u poljoprivredi. Ajme šta je tamo gospe moja. Tu se stanje teško može opisati, a da se ne zaplače. Većina će suzu pustiti nad sudbinom naših seljaka, a neki će zasuziti i nad sudbinom seljačina, koje su vladale pa, kako tvrde, greškom svršile u Remetincu. 


Sve se mislim kako to da ova kriza nikako da prođe? Iz nje nikako da nas izvuku naši politričari svojim bravurozno devijantnim saborskim premisama, naši vladari svojim hvalospjevnim godišnjim zajmovima od dvije tri milijarde eura na ino tržištu kapitala, naši učenjaci koji su još preostali u hrvatskoj stvarnosti jer nemaju kuda i naposljetku oni koji se zaklinju u svoj doprinos društvu dok sjede po raznim bespućima državne uprave administrirajući iz šupljeg u prazno. Svi oni skupa nisu uspjeli ono što će očigledno uspjeti naši prasci u skoroj budućnosti. Neće ih u tome spriječiti nitko od prethodno navedenih, jer je baš nemoguće da se išta ispriječi ispred tog spasenja.


Pa šta se čeka pitate se? Gdje su ti prasci spasioci. E nisu oni jedini. U toj spasilačkoj ekipi su i tuke i ovce, ne one koje vladajući vuku za nos, već prave, pa kokoši, divljač, sva ekološki osviještena stoka.

Kako će nas oni spasiti? Ma to nije moguće. To su gluposti. Bruje nevjerne Tome sjedeći u udobnim foteljama, dok im je mozak deponiran u kućnom sefu, tako da se ne može sagledati koliko svojim rupama podsjeća na ementaler.

No stranu na šalu. Oni nas mogu spasiti i ne samo spasiti već nam donijeti i tako željeni mir i blagostanje. Mala smo zajednica spram one u koju su nas uvalili (EiU), pa baš to trebamo znati iskoristiti.   

Sad nam je ovako jer, oj ti Vlado i tvoje minijaturne zvizde (mini star-s), mislite slabo ili ono što smislite neznate provesti u djelo ili jednostavni niti ne mislite ili imate odmalena drugačija stremljenja.


No ako Vlado i malešne zvizde poslušaju pametnije od sebe, kojih, usput budi rečeno, u svakom selu ima kolko oćeš, pa na primjer uoče da se u hrvatskoj proizvodi najbolji ovčji sir na svijetu, da naši pršuti nemaju premca, da su naša vina i maslinovo ulje vrhunske delicije, da našu ovčetinu traže šeikati, i na kraju da dokaziva Ekološka proizvodnja ima kupce bez obzira na cijenu, onda će du im se ukazati čudesa i viditi će, progledati će napokon i shvatiti, ako bog da i pamet im prosvitli, da je moguće složiti zatvoreni proizvodni ciklus sa konačnim proizvodima vrhunske kvalitete, kojih na tržištu nedostaje i za koje je moguće postići visoku visoku, ali baš pravo visoku cijenu, primjerenu raritetnim količinama. Sjetimo se samo koliko američki predsjednik ili engleski dvor plačaju vrhunske namirnice ili vino, da ne govorimo o naftom bogatim zemljama. Ako koji štioc to ne zna evo da mu rečen:  jedna boca pravog Grgića je cca 300 eura.

Novčane poticaje stoga ne treba razbacivati bez pameti, niti se tako zaduživati dvije milijarde eura godišnje, samo da bi se ilo i pilo i možebitno osigurao uspjeh na idućem izborima, već ih treba objediniti u velikim investicijskim korigiranjima načina funkcioniranja cjelokupnog ciklusa od primarne proizvodnje do konačnog proizvoda, poštujući prirodne prednosti, ali i nedostatke, a ne da uz sve te ogromne novce nismo uspjeli do danas izgraditi sustav navodnjavanja u čitavoj državi, a o drugom da i ne govorim. Treba nam dakle samo kvaliteta i kontrolirana ekološka proizvodnja, pa distribucija i prodaja po što većoj cijeni na fala bogu ogromnom tržištu koje samo to traži i ne pita pošto je, već samo traži: daj, daj, daj. 


Ako niste znali i Hollywood je svojedobno spasila jedna prasica.

utorak, 3. veljače 2015.

SRBIJA NIJE ODGOVORNA ZA GENOCID? KONSTATACIJA NEMORALNE PRESUDE, KOJA UPUĆUJE NA KOLIČINU ZDRAVE PAMETI PRAVNE STRUKE KOJA JE TUŽBU SAČINILA, ALI I NA NAŠE BJELOSVJETSKE NEPRILIKE.

„Srbija nije kriva za genocidna događanja do 1992. godine, jer nije bila potpisnica međunarodnih konvencija.“
Tako ukratko glasi dio presude u pravnoj stvari u kojoj Republika Hrvatska tuži Republiku Srbiju za genocid.

Tko je tu lud?
Hrvatski narod, njegovi politričari, Haški sud, masoni i ini nevaljalci, Srpski lobi ili neko treći? Pita se hrvatsko svekoliko pučanstvo, a i naši vrli politričari, pa čak i stručnjaci na pravnom polju, koji su dali obol tužbi (barem se tako predstavljaju, na mom televizoru, za Vaš ne znam).

Odgovor na sva ova pitanja je banalan i jednostavan, ali nije banalan razlog zbog kojega je to tako. Odgovor je da su tu ludi isključivo i samo pravni „stručnjaci“ koji su uobličili tužbu. Oni "nisu znali" da je za genocid nad Hrvatskim narodom do 1992 kriva Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, tj. onaj njen dio koji je nakon osamostaljenja Republike Slovenije i proglašenja samostalnosti Republike Hrvatske, temeljem ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, preostao u SFRJ, a to su bile republike Srbija, Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, te autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo.

A kako to da mi obični laici, po pitanju prava, znamo nepogrešivo detektirati ko je trebao biti u Hagu tužen za genocid, a naši „stručnjaci“ i pripadajući im politričari to ne znaju?

Znaju oni znaju, vrlo dobro znaju, ali svom Narodu prodaju da-mu-da za bubrege, a zašto to rade?? Pitate se? Za sada je jedino što znamo u pogledu razloga: „The answer is blowin' in the wind.“ za one koji ne znaju engleski: „Odgovor je otpuhao vjetar!“      

No vratimo se moralu na višoj, ovom prilikom, bjelosvjetskoj razini. Kad su uvaženi bjelosvjetski sudci zaprimili i pročitali tužbu, zašto nisu pozvali podnositelje i kao moralni ljudi od struke, ukazali na nedosljednost iste, već su znajuću di leži zec, hladno odglumili da nešto istražuju i rade, a u stvari su trošili bjelosvjetski novac (između ostalog i naših poreznih obveznika), pa kad im je dosadilo glumiti, onda su u jednoj rečenici saželi svu glupost tužitelja i sramotno odglumili veleumni-napor, te ponovo o bjelosvjetskom trošku, otišli na odmor.

To je ta nemoralnost današnjeg svjetskog poretka. Zašto pomoći, a ne odmoći, ako u odmoći leži vlastita korist a samo moralna krivnja, a u pomoći dobrota bez koristi?

No ništa nije izgubljeno, jer je pravda spora ali dostižna. Dakle sada bi Republika Hrvatska trebala tužbu za genocid adresirati na pravog tuženika: preostale federativne članice i autonomne pokrajine SFRJ, nakon njena osamostaljenja.

Baš me zanima koja politička opcija će pokrenuti taj spor. Nadam se i Vas, jer tu opciju trebamo prepoznati na budućim izborima.


Iz pjeteta prema svim žrtvama genocida u ovom članku ne objavljujemo ništa osim teksta.

petak, 23. siječnja 2015.

SVI PO KREDIT!

Ako ste zaglibili u dugove, ako li Vas more financijske brige, ili Vam nikad dosta love, ovaj tekst je kao naručen za Vas. Ne samo ovaj tekst, već i politička klima koja se preko noći okreće u korist prezaduženih i željnih love do krova, a ne zasniva se na revolucionarnim idejama, kao što su bile neke u prošlosti, pa se danas možemo samo pitati:



No krenimo od početka.
U posljednje vrijeme, moglo bi se bolje reći nevrijeme, iz Hrvatske je trbuhom za kruhom i glavom bez obzira, pobjeglo, otišlo, spasilo se ili kako tko tumači, u glavnom nestalo 30.000 obrazovanih ljudi, jer nisu u Hrvatskoj mogli normalno živjeti. Od onih koji su ostali većina živi nenormalno, što se vidi po tome da su do grla u kreditima, jer bi bez njih umrli od gladi. Jedan dio takvih, njih oko 60.000, zadužio se u švicarskim francima, koji su poskočili, pa dužnici grcaju i ne mogu otplaćivati pristigle kreditne rate. 

U takvom okruženju Ekipa Inih uočila je priliku da ovi narod izvede iz bijede. To će napraviti na najjednostavniji način, tako da Hrvatsku iz prezaduženosti odvedu u bunar bez dna. Sigurno mislite da se radi o grešci, ali nije tako. Da je plan dobar govori i činjenica da će po hitnom postupku u proceduru donošenja zakon o kunskom kreditiranju.
















Ideja je slijedeća: omogućiti narodu da se zaduži koliko više može, isto kao što je to do sada učinila država. Obzirom da je država dužna oko 60 milijardi eura (iako CIA u "The World Factbook" tvrdi da je ukupan minus države oko 90 milijardi eura), to proporcionalno po odraslom stanovnik otpada oko 20.000 eura, koliko bi bilo u redu da se svatko zaduži u kunama. Razmišlja se da to bude limit za podizanje kunskog kredita, ali to još nije određeno. Politričari čak smatraju da se kunski krediti mogu podizati i bez limita, već koliko tko hoće, valjda zbog toga da se što bolje iskoristi situacija.
Ako pamtite gužve po bjelosvjetskim metropolama u vrijeme izlaska IPhonea, neka Vam bude odmah jasno da te gužve nisu ni blizu onima koje će kod nas nastati u trenutku kada navedeni zakon bude na snazi. Naime očekuje se da navale na kunske kredite budu tolike da je moguće da bankari preko noći napuste našu zemlju strahujući za svoje zdravlje. Oni navodno razmišljaju da ovdje ostave samo radoholičare, ako ih slučajno imaju zaposlene.

No vratimo se temi i objasnimo svekolikom pučanstvu zašto će nastati trka za kreditima.
Dragi štioci trka za kunskim kreditima nastati će zbog toga jer je sadašnji odnos kune u odnosu na Euro takav kao da smo mi Njemačka u Europi, a ne Hrvatska. Nažalost takav odnos neće preživiti naš neminovan bankrot (mada neki tvrde da država ne može bankrotirati i s tim se slažemo sve dok se kao i mi pokrije onolikom dekom koliku ima, a ne da posuđuje i plaća tuđu). Nakon bankrota današnji odnos kune spram eura drastično će se mijenjati i to prema realnoj snazi gospodarskih pokazatelja. Kada sagledamo kakvi su i kavi će nam tek biti gospodarski pokazatelji, nije nerealno pretpostaviti da će za jedan eurić trebati dati na desetke ili stotine kuna, a ne jednu. Tada dragi štioci treba vratiti uzete kredite, a to je najbolje napraviti iz prihoda od turizma i izvoza. Kada dođu turisti iz EiU, pa ostave koji eurić, lipo odete u banku i vratite jednokratno cili kredit, koji je od onih uzetih recimo 3.500.000 kuna koji su u vrime uzimanja kredita vridili 500.000 eura, sada došli na to da vridu stotinjak eurića, a kuna isto ka i prije.

Pitate se kako je to moguće, di je nestala razlika, ko će tu razliku na kraju platiti. Na sva ta pitanja stručnjaci iz Ekipe Inih će sada odmah odgovoriti:

1) To je moguće upravo zato što se prelazi iz prezaduženosti u bunar bez dna

2) Razlika je nestala s našeg gledišta negdje u bunaru, a s gledišta onih iz EiU isto tako u nekom bunaru bez dna, a s ciljem da se dno otkrije i valjano začepi

3) Razliku će plati svo pučanstvo iz EiU, uključivo i nas same, ali šta nas briga kad smo lovu uzeli zaništa i još ako smo je ispravno uložili, tj. vratili osobne dugove i kupili koju zemljicu uz more, lako će nam biti učestvovati u toj masovnoj akciji.

Naši vrhunski stručnjaci slažu se s tim da je ideja odlična, spasiteljska, dok strani stručnjaci svim sredstvima žele spriječiti donošenje takvog zakona. Nadamo se da nas ti stranci neće udariti nekim kontra zakonom iz EiU i tako nas onemogućiti u planiranom.

Sretni i veseli bili, kreditima se okitili.

P.S.
Toplo preporučamo da svoj rodbini razbacanoj po bjelosvjetskim bespučima obznanite šta se sprema, kako bi se i oni uključili u predstojeća zbivanja, a za informacije svakako tražite postotak novaca koje u vidu kredita uzmu.


Nećete valjda dilati informacije mukti.

četvrtak, 22. siječnja 2015.

TOP SECRET!!! U JAVNOST PROCURILA NAJSTROŽE ČUVANA TAJNA: U HRVATSKOJ PROIZVEDEN BOZON NA JEDNOSTAVAN NAČIN. MOGUĆA I SERIJSKA PROIZVODNJA.

Narod kojemu stoljećima prodaju bozu (neki bi radije spomenuli da muda za bubrege) napokon su dobili priliku da se tome opru i krenu u bolju budućnost. Način kako proizvesti Bozon iz otkrivenih dokumenata nije u cijelosti bjelodan, ali jeevidentno da je proizveden i da je način njegovog nastajanja jednostavniji nego li se to do sada mislilo.




Posjetimo se da su u Parizu utrošili milijarde eura da bi načinili podzemni prsten u kojemu će ubrzavati čestice do brzine svjetlosti kada se očekuje da će sudaranjem dovoljnog broja tih čestica nastati Bozon, Božanska čestica. No da se vratimo temi. Prvo da svekolikom pučanstvu na njemu razumljiv način pojasnimo što je to Bozon. To je naziv za malu česticu, a ne dragi puće za katastarsku česticu, koja je nepojmljivo moćna, puna energije. Toliko ima u njoj energije da s malo tih čestica možeš pokrenuti sve, a kamo li ne bager ili proizvodnju u slabo razvijenim zemljama.
Posebno je zanimljivo da je Bozon otkriven u tako malom mistu, gotovo na rubu svita, reklo bi se skoro vam njega i njegovih glavnih centara. Otkriće je neobično i po tome što je nastalo spontano u glavi jednog od merituma Ekipe Inih, dok je srkao kavu u jednom poznatom caffe-u, kao da mu je nepoznata sila bez razloga, namjerno, tako nešto ugurala u moždine, i onako preopterećene svakodnevnim brigama o daljnjem jačanju Kineskog gospodarstva po uzoru na već dokazanu uspješnu suradnju s Japanom. Ekipa Inih Kineze za uspjeh priprema od malih nogu, što je vidljivo iz ove fotografije.


Za poznavatelje neobičnog nije čudno kada se u napornom razmišljanju o jednoj stvari dođe do otkrića na posve novom polju. Zar nije tako bilo i s Nikolom Teslom kojemu su sve izume neke sile obznanile u njegovim moždanima, a on ih je kasnije samo iz njih izbacio.
Upravo oni okupljeni oko glavnih uzdanica Ekipe Inih, upoznati s neobičnostima postojanja, tvrde da postoji veza između ovih događaja  i proročanstava iz bliže prošlosti.

No kako u Hrvata nije bilo dokazanih proroka (već samo poroka) od stoljeća sedmog pa do danas, to su zbivanja na našem području obuhvaćena proročanstvima iz susjednog pašaluka. Svakom iole obrazovanom čovjeku, a posebno onima koji čitaju Večernji list i Slobodna Dalmacijo(i Bogu si teška) jasno je da se radi o nepismenim prorocima iz sela Kremna, vrsnim poznavateljima budućih zbivanja, Milošu i Mitru, koji su već u 19. stoljeću znali da će se Bozon proizvesti kod nas i na taj način dati nam nevjerojatnu snagu i moć.

Evo što su rekla nepismena braća: 

"Učeni će izmisliti drugačiju i čudnu malenu materiju, kada ona sve prožme, eksplodira, umesto ubijanja,začaraće sve živo: ljude, vojske, živinu. Sve će da uspava, a nakon sna vratiće se svi pameti. Samo jedna zemlja na kraju Ovog sveta, okružena velikim morama, u kojoj se veliča Evropa, živetiće u miru, bez ikakvih problema... Iznad nje ni jedna kugla te materije neće eksplodirati."
"Oni koji se budu sakrili u brda sa tri križa biti će spašeni i zatim će da žive u sreći i ljubavi, jer ratova vise biti neće."
Ne brinite dragi štioci, Vi koji znate i razumite Hrvatski znakovni jezik, jer ćemo upravo Vama otkriti gdje su ta brda sa tri križa gdje će se doći svi sakriti. Ona su iznad Pakraca i sada je tamo vidikovac na kojemu su ta tri križa. Ima nažalost i onih koji tvrde da su ta brda u Poljskoj u pokrajini Lublin nad dolinom Kazimierz, što naravno nije točno. Ti zlobnici bi nam htjeli ukrasti turistički kolač u trenutku kada svi ugroženi nahrupe se spasiti ne pitajući koliko spasenje košta.



Obzirom na količinu boze koja je prodana ovom narodu, prema mišljenju dobrih poznavatelja uzročno-posljedičnih zbivanja u svijetu uopće, nimalo ne čudi da je Bozon proizveden upravo kod nas. Evo kako je njegova proizvodnja opisana u TOP-SECRET dokumentu čiji je sadržaj procurio u javnost.
„Nekoliko dana prije nove godine, očekujući eksploziju mirisa iz vlastitog organizma, nedugo nakon obilata ručka, povukao se naš junak, inače meritum Ekipe Inih, nama znan kao Laci, u zasebne odaje točnije u obližnji WC, kako bi u miru i kontemplaciji olakšao i dušu i tilo. No baš u tim trenucima nepoznata sila obasja mu um nevjerojatnom spoznajom. Otkriveno mu je kako na jednostavan način proizvesti Bozon. Nakon toga on je samo trebao izvršiti ono što mu je obznanjeno. Prvo je pokušao to izvesti uz pomoć modela kojemu je dao detaljne upute, ali to nije uspjelo.
 Na koncu je uvidio da nema druge već da mora sam. Zato je ušao u klozet, pa se napregnuo, nategao sve potrebne mišiće kako bi iz sebe ispusti svu bozu koju su mu prodali svih ovih godina, te kad je u tom momentu iz njega opalilo i kad je potom uspio uhvatiti dašak svježeg zraka koji je dopro kroz  malen prozor,pa mu se učinilo kako je u njemu osjetio istinsko prisustvo neuhvatljivog ozona, znao je da je postigao nešto veličanstveno i da tome treba dati valjano ime. Čin je ispočetka htio nazvati drugim imenima, no kad je sve sagledao očima onoga koji je imao iznenadne vizije, shvati da je jedino moguće i pravo ime za proizvedeno Bozon (BOZA+OZON=BOZON). Nakon toga patentirao je Bozon malenu materiju koju treba imati svaki prostor takvog tipa i koja u pravom trenutku osigurava dovod ozona do korisnika.
O tome da Bozon potrebno koristiti i na otvorenom govori i ova slika:
Nažalost tajna je procurila, a da proizvedeno nije u potpunosti usavršeno. Naime ozon stiže u prostor u pravom trenutku, ali ona materija koju korisnik ispusti preko djelovanja Bozona ode nekontrolirano u eter i stvara učinak koji su nepismena braća još u 19 stoljeću prorekla: ona sve prožme, eksplodira, umesto ubijanja, začara sve živo: ljude, vojske, živinu. Sve raspameti i uspava, a nakon sna svi se vrate pameti.




Sva je sreća što naša zemlja,koja je očito i po svemu, kako braća iz Kremna kažu „na kraju sveta“, neće biti ugrožena djelovanjem Bozona, jer je kako su prorekli: „okružena velikim morama i u njoj se veliča Evropa“, te (se) tamo „živi u.miru bez ikakvih problema“

Neki su spremni od negativnog učinka Bozona braniti se i ovako:





Rastužuje samo činjenica da Bozon neće u masovnu proizvodnju, jer nije usavršen, a upravo bi takav osigurao napredak i blagostanje našem turizmu, jer bi količina turista željnih sigurnosti na brdu sa tri križa, bila ogromna. Jedini spas možda dođe iz redova Ekipe inih koja bi mogla, uz sve zabrane, pokušati omasoviti proizvodnju Bozona, pa makar i u Kini, gdje zbog svojih referenci i dosadašnjih uspjeha imaju otvorena sva vrata.Već su angažirali mlade želeći ih obučiti, tako da kada odrastu omasove upotrebu Bozona.




Sagledavajući sve činjenice izgleda da će im to i uspjeti, barem kad se u obzir uzmu proročanstva. Do tada veseli i sretni bili ma di god vas se zateklo, pa bilo to i u kondutu po obilanci.



ponedjeljak, 5. siječnja 2015.

IDEMO NA PINKU!

Ekipa inih prepoznala je dobro uhodan sustav u kojemu se poltronstvo nagrađuje financiranjem
projekata, svakakvih, uglavnom onih bezveznih s debelim svezama, pa čak u vrlo rijetkim prilikama i onih s vezom bez sveza. Upravo zbog toga, ali i činjenice da su svi oni koji su uzimali više od pinke, 


završili u remetinačkom kazamatu, (gdje ih se umjesto strahom, kao što je to bio slučaj u nekadašnjim kazamatima, kada je učestalo k sužniku navračao egzekutor, svakodnevno časti kulinarskim dosjetkama vrsnih master chefova.)

Ekipa inih, demografskim sredstvima, odlučila je oformiti novu snažnu političku strank(inj)u na hrvatskoj politričkoj scenografiji. To bi trebala biti običnom svitu najdraža strank(inj)a, koju će moći u svakom trenutku natezati po medijima, ogovarati i zajebavati, pa ako ustreba i u zdrav mozak jebavati, a nikako ne obrnuto, kako se kome svidi. Moći će ju slati u onu stvar(nost), ali i za nju navijati cilu godinu, a ne samo u vrime Božićnih blagdana, izbora i Novih Godina.

Sigurno se dragi štioče pitaš što je to interesantno u navedenom dobro uhodanom sustavu da se
Ekipa inih odlučila na taj način angažirati? Što je u njemu prepoznala kao mamac za djelovanje, koji interes, koji gušt, šušur, koju odgovornost spram društvene zbilje?

Odgovor je jednostavan, vidjeli su da se poltronstvo razvilo u tolikoj mjeri da su ovi iz ostalih dijelova i pokrajinskih kotara EiU počeli u našu malešnu butigu itati sredstva kapon i šakon, a mi im za te lipe šolde šaljemo kartu u kojoj pišu svake stvari, uglavnom brojke i pizdarije, tzv. „program koji se

aplicira“ (ako ne razumite imate prijevod na Bašćanskoj ploči) ako će virovati neka šolde liferuju, a ako neće, neka nam reču, pa da se mi lipo okanimo poltronstva i udremo po starinski u gusle i uskoke. Rušili su naši uskoci Mletke i Veneciju, a kamli nebi EiU, ako li bi zbog male otimačine krenili na nas. Osim toga uskoci su bili u davna vremena slabo tehnološki pismeni, a današnje Uskoke opremili su tajanstveni izvori iz Us(r)A najsuvremenijom opremom Jamesa Bonda, a uz to dok naši nisu stigli nimalo protresti glavom oni su im ga promiješali. Čini se jednom za svagda. Naučili su ih i da Posebno naglo uskaču (Pnuskok) ma gdje god trebalo.  

No vratimo se pobudi Ekipe Inih. Oni su dakle uočili da se Vladari iz Vlade uz toliki broj projekata i šoldi, priko mire naprežu poisti i popiti sve ono što se nudi na prezentacijama o pisanju programa, radosnim trenucima obznanjivanja prihvaćanja odaslanih papira, otvorenjima radilišta, okončanjima radova, počecima proizvodnje, dakle svemu onome što prethodi hladnom tušu bankrota ove naš uspješnice. 

No nećemo valjda sada u crnjake. Ne, ne. Za crnjake ima vrimena, a osim toga za ta vrimena triba se priremit nabiti zalihe u guzice, dići kilažu, deponirati masne zalihe, a to znači isti piti, ma šta isti i piti,  žderati i lokati neprestano, obzirom koliko je još malo vrimena ostalo do propasti.
Eto sada ste shvatili što je Ekipa Inih prepoznala u ovom teškom društvenom trenutku, kada su mnogi kod Vlade i u Vlade posustali u stvaranju zaliha, bilo iz zdravstvenih razloga ili čisto ljudske neodgovornosti.
Vidjeli su da je pravi trenutak da breme i teret odgvornosti u stvaranju zaliha preuzmu na sebe.

Pitanje je kako novu politričku snagu naše scenografije nazvati? Visoki predstavnici Ekipe Inih nakon dugotrajnog vijećanja, u skladu trenutka, nad punim stolom donijeli su odluku. Nova politrička snaga zvati će se „OD KASNA HRVATSKOG JUTRA DO RANE DALMATINSKE NOĆI PRVO DROBI, A ONDA ŽDERI I LOČI“. Kvalitetu svog izbora branili su na prelu ovako: Tko se bude držao samog naziva stranke, nikada neće završiti u remetinečkom kazamatu, a kamoli ako još uz to pročita i zapisnik s osnivačke poslanice u kojem piše: „Pazi da ti ne uskoče!“ ili kako već tamo stručno stoji.

Oni iz PRESKOKA, NASKOKA,  ZASKOKA, a posebno iz najtajnijih službi OH i AH, mogu mirno spavati, jer isti i piti na svečanim ručkovima i večerama, upriličenim o trošku poreznih obveznika, nije nikakvo kazneno djelo, već junaštvo najvećeg stupnja, ma šta Vi o tome dragi birači, mislili. Posebno ako se prije pijanstva nadrobi fraza i pizdarija, koliko okupljene znatiželjnike pripada. To je dokaz koliko se za ovu državu spremno žrtvovati, pa čak i po cijenu većih zdravstvenih, a  možebitno i bračnih tegoba,

 prouzrokovanih konzumacijom jednolične hrane: PEČENOM JANJETINOM, SVINJETINOM, OBORITOM RIBOM I TOPLIM KRUHOM i još jednoličnijim napicima: VINOM I RAKIJOM, uz poneko iznenađenje vrlih Poltrona.

Ekipa Inih ima toliko vrsnih stručnjaka koji su se svojom stručnošću približili poznatim veličinama, toliko su im došli blizu da su ih kolege počele zvati imenima tih uzora: Tako u Ekipi inih za sada imamo Bika koji sjedi, Velikog Manitog, Malog Cezara, Seksa, Veselica će, Musićka, Zorankovića, Napolaona, Njega, sve redom izvrsnici politričke scenografije, koje su ovi iz Ekipe Inih toliko dobro skinuli, da su ti bez gornjeg i donjeg rublja cvokotali satima na Markovu trgu, dok ih podanici nisu utrpali u prestižne kočije tipa merceses, maserati, serati, srati i ostale, te ih prebacili kojekuda, kako je već kome odgovaralo u tom povijesnom predbankrotnom trenutku naše zbilje.


UMJESTO POZDRAVA PREDSTAVNICI EKIPE INIH OVIM PUTOM VAM POKLANJAJU MUDROSLOVICU SLAVNOG PISCA IZ L.A. US(r)A