subota, 29. ožujka 2014.

TREBA LI HRVATSKI JEZIK ZABRANITI?

Evo tek sad mi je jasno zašto nam zemlja zaostaje u razvoju. Nisu tu krivi ni politričari, ni narod kako radni, tako i neradni, nitko do li jezik. On je kompliciran, nejasan, dvoličan, može ovako, a može i onako, kako se uzme. Takvi su nam i zakoni. Nerazumljivi, bez tumačenja i objašnjenja neprimjenjivi, a svatko ih može tumačiti kako ga je volja i da to uvijek bude u skladu sa zakonom. Obićno se prema svekolikom pučanstvu tumaće ovako:

Mijenjaju se vlasti, politričari, godišnja doba, države u kojima živimo, samo se dvi svari ne minjaju. Prva je da nam je sve to gore, a druga je da cilo to vrime govorimo istim jezikom.
Naš jezik toliko je dvosmislen da se ni naša dva vrhunska znanstvenika za jezik ne mogu složiti kako koju riječ koristiti i šta ona znači u različitom kontekstu.
Narod se s takvim jezikom sprda. Naglašava te glupe nepotrebne dvoznačnosti. Nije govno nego se pas posra!, Nije šija nego vrat!. Posebno je intrigantna činjenica da se naš jezik, u izrazito patrijarhalnoj sredini, naziva materinji jezik. To dovoljno govori o tome koliko se do njega držalo. Moglo se govoriti i da je to majčinski jezik, to bi bilo primjerenije, baš kao što se i majčin dan tako zove, a ne materin dan, kao da ga želiš omalovažiti. Materin jezik, kako to odbojno zvuči. Kao kad majka zanemari dijete, pa se kaže nije mu majka već mater. Kao da taj jezik sam sebe hoće poslatu u materinu.
Sva ta prepucavanja u saboru, na telviziji, vladi, općenito u tom kupleraju u koji zalaze politričari, proizlaze iz činjenice da se ti ljudi uopće ne razumiju.
Zato sam sve više mišljenja da hrvatski jezik treba zakonom zabraniti, a kao majčin jezik prigrliti bilo koji drugi. Onaj koji nam je najbliži, koji možemo dobro razumijeti. Najbolje da to bude kineski, on je očito dobar za uspjeh ili još bolje jezik znakova, tako bi jednim udarcem ubili dvije muhe. Postali bi eko područje u pogledu buke, koju sada najviše dižu bijesni politričari, kada izađu pred mase, jer ih te ništa ne razumiju. Osim toga tu nema dvosmislenosti znak je znak. Evo neka sutra neki politričar kojem šjor-pučanstvu pokaže srednji prst, pa će na svojoj koži osjetiti koliko je jezik znakova jednoznačan i razumljiv.

Slobodno i vi predložite kojim jezikom da Vam se majka obraća. Možda se obrati na budizam, ako je to uopće jezik? Bitno je da se samo obrati, nikako joj ne dopustite da se preobrati. 


I na kraju molim svekoliko pućanstvo neka pristupi jednostavnom testu koji će im nedvojbeno ukazati na činjenicu koliko znaju hrvatski: MOLIM SVAKOG TKO SE DEKLARIRA KAO POZNAVATELJ HRVATSKOG JEZIKA DA PROČITA OVAJ TEKST NAGLAS PRED UKUĆANIMA.





Nema komentara:

Objavi komentar