Mislim dakle jesam

Zašto sve upute za život u Hrvatskoj nisu jednoznačne.
Zašto se u Hrvatskoj zakoni suprotstavljaju umjesto da se nadopunjuju.
Zašto u Hrvatskoj (samo 4.500.000 stanovnika) ne postoji centralni sustav nadzora učinkovitosti
državnih institucija i pojedinih referenata.
Zašto od ukupne zarade tvrtki, kad se odbiju troškovi, država uzme oko 50 %. Što za taj novac Hrvatska država povratno da onome kome je novac uzela, kad npr. za kvalitetnu liječničku skrb ministri te iste države odlaze na lijećenje u inozemstvo, kad sve što treba, onaj koji je toliki porez platio, mora platiti ponovo kao da i nije porezno opterećen.
Zašto se o trtošku poreznih obveznika, ostali koji to nisu a upravljaju poreznim prihodima, ponašaju kao pijani bogataši.

Zašto se svaka investicija koći i promatra kroz povećalo, umjesto da se pušta po žurnom postupku.


Tko je odgovoran za to što ljudi kopaju po smeću, a nemaju kompletnu socijalnu skrb.

Zašto se država ne zaduži za plaće svojih službenika, a poreze spusti na razinu od 5-10 % na idućih 10-20 godina i tako ne privuće investitore.

Zašto vlasti jednokratno ne devalviraju kunu na način da za odštampani novac bez pokrića pokupuju tuđe zlatne rezerve, a onda njima vrate do sadašnji devizni dug i oslobode nas ropstva.

Zašto hrvati ne bi izabrali najjeftiniji oblik upravljanja državom: kralja, pa kad isti zakaže, zna se što ga čeka. Kao i sve dosadašnje. Barem bi dvorske lude bile pod kontrolom.

Za sada toliko, a ubuduće onoliko koliko ste zaslužili, pa tako sve dok nam se da.

Boljka za laku noć

Bio Jednom jedan vladar što je vladao državicom sa šest pokrajina. Jednog dana on umre, a u pokrajinama zavladao neki nemir. Najveća od pokrajina izabere novog vođu 

Sjebimira, koji nahuška narod protiv susjednih pokrajina, s namjenom da im otme što više teritorija i da ga priključi svojoj pokrajini. No i susjedne im pokrajine izaberu svoje vođe. Jedan od njih bijaše 

Pizdislav,drugi Kurčić, treći, Ali-beg, četvrti Kiro-praktik, te peti Svojmir. Prizvavši svetog Avu u pomoć Sjebimir uspije na svoju stranu prevesti vojsku na čelu sa strašnim Kadijom. Tako okuražen ode on u posjet susjednoj pokrajini na čelo koje je zasjao Pizdislav. Sjebimir odluči izaći na dvoboj sa Pizdislavom. Dvoboj oni upriliče na jednom od dva, u to vrijeme moguća mjesta, sa kojega će ih sav narod moći vidjeti, na televizoru. Dvoboj je bio oštar, započeo je laganim udarcima, da bi završio aperktom što ga je Pizdislav, uz riječi "Mi će mo imati svoju državu, a vi kako znate", zabio Sjebimiru.  Sjebimir je otišao posramljen. Ali ne lež đavle, eto ti on uzbunjuje po Pizdislavovoj pokrajini plemena i huška ih na Pizdislava. Ni Pizdislav nije vesla sisao, pa on lijepo pošalje svoje da svugdje kupuju nešto čime bi se obranili. 

Pojuriše oni pa pokupovaše karaš-njihove iz susjedne Mabarske, pa kruške FALA iz Argoantine (zbog čega je u Argoantini pokrenuta istraga). Zatim su se nabavljali razni kontra-sustavi, katkada toliko naivno da je jedan od kupaca, u ono vrijeme viši savjetodavatelj u odajama Pizdisava, završio u US(r)A-nom zatvoru, jer je pokušavao kupiti Stinga u samoj US(r)A.

Na kraju, kad je sve, što je bilo, prošlo, ostao je gorak okus istine. Sjebimir je ipak uspio sjebati mir, nametnuti rat i na kraju nestati sa ovega maloga svita, tamo negdi u zakučanim odajama HADA.

Pizdislav je kao svaki veliki vojskovođa i pape od doma, raspizdio po slavi u svim njezinim vidovima. Bilo je to lipo vrime osobitog štovanja počasne garde, fanfara i parada, s jedne strane a sa druge stoke sitnog zuba. Bio je to čitav jedan svit kojeg danas više nema, baš kao što nema ni Pizdislava.

Kurčić je imao sriću šta Sjebimira u stvari nije bilo ni briga za njegovu pokrajinu, pa je Kurčić samo mislija da ga je zabija Sjebimiru. Kad je sve skužija povuka se bidan u mišju rupu iz koje više ne izlazi, jer kad bi izaša svi bi vidili da su mu narasle magareće uši i rep i da mu se nos puno produžija, pa ga njegova mišica više ne zove moj Kurčiću, već moj Pinokio.

Ali-bega je Sjebimir bija uitija, pa ga je puštija, pa se ovi odrebatija Pizdislavu, pa se s njim opet pokara, pa je zazva poklonike sa svih strana, a ovi mu se lipo došli klanjat u pokrajinu.     
Ali-beg umre, a poklonici se i nadalje nastaviše klanjati, što ostali u pokrajini nikako da prihvate. Zato Sjebimirovi kumovi na čelu sa kum-dodirom se odvojiše u svoj pašaluk. Sve je bilo dobro dok je o njima skrbio kum karaj-gđicu, vrstan psihijatar. Ali i on sam uskoro prolupa od silnih problema u pašaluku, te šmugne u susjedu pokrajinu na ljetovanje i tu bi sretno živio do smrti da ga nisu uitili oni iz HADA.

Kiropraktik je kao svaki praktik fino ostao praktičan, pa ga je Sjebimir pustio neko vrijeme na miru, računajući ima vremena, s njim će lako.

Svojmir kako mu i ime već kaže najsretniji je bio kad mu je Sjebimir rekao da će moći zadržati svoj mir.

Tako je to bilo. A jeli moglo biti drugačije? Na to je već netko odgovorio: Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo i nigdar nebu da nekak nebu!


       

biti li ne biti u europi pitanje je sada

1 "uzet će nam sve a malo nam dati"
2 "Nitko nam ne može tako malo dati koliko mi možemo malo raditi"
3 "Povratak uskoka, hajduka, tek će doživjeti euro-turisti"
4 "Malko ćemo povirit pa ako nam se ne svidi, a mi lipo kući moj Matane
5 "Više nan nećedu dohoditi furešti, svi će biti domaći turisti, prefrigani, zajebani i škrti."

Dodajte svoja razmišljanja