POJEDINAC, DRUŠTVO, DRŽAVA, SLOBODA, TIRANIJA, DEMOKRACIJA

Država: Organizirana pljačka koju provodi manjina nad većinom, nužno zlo ili Zajednička dobrobit?

Društvo: Zajednica sličnih ili zajednica različitih

Država je:      društvo ili nešto drugo?

Društvo je valjano: sve dok su njegovi članovi voljni održavati ga.

Održavanje društva: Plaćanjem članarine, plaćanjem poreza, ulaganjem osobnog rada ili rada drugih?

Sloboda: Naziv za ideal koji ne postoji ili ga je ipak moguće ostvariti? 

Sloboda pojedinca: Nemoguća jer nema teritorija koji ne pripada ni jednom društvu-državi, ili moguća (potpuna suglasnost s ustrojstvom i zakonima društva ili države)?

Sloboda društva: Vladanje društvom ili državom u skladu preuzete odgovornosti, bez uplitanja ili smetnji drugih društava ili država. U skladu s tim potpuno moguće ostvarenje slobode društva.

Mogućnosti pojedinca: Potpuna suglasnost s ustrojstvom i zakonima društva na čijem teritoriju je rođen.

U protivnom svjestan odlazak na teritorij drugog društva s čijim ustrojstvom i zakonima bi bio u suglasnosti. Ako takvog teritorija nema pojedincu preostaje nekoliko mogućnosti:

a) Borba za svoja uvjerenja i to svim dopuštenim političkim sredstvima u koliko su izgledi takve borbe izgledni, te ovisno o ishodu borbe uživanje u potpuno ostvarenim ili djelomično ostvarenim rezultatima borbe.

b) Mirenje sa neslobodom

c) Borba za svoja uvjerenja svim sredstvima osim onim kojima se na bilo koji način mogu ugroziti tuđi život i imovina.   

d) Odustajanje od života, u tom trenutku pojedinac može biti slobodan jer se svjesno dovodi u situaciju da nema što izgubiti.

Tiranija nad većinom: Vladati po utvrđenim pravilima društva, a da pritom ne postoji volja većine da pripadaju tom društvu, može se okarakterizirati tiranijom manjine nad većinom.

Tiranija nad manjinom: Vladati po utvrđenim pravilima društva, a da pritom ne postoji volja svih, pa makar i malobrojnih članova da pripadaju tom društvu može se okarakterizirati tiranijom većine nad manjinom

Demokracija

Pojam koji ne znači ništa i koji može značiti puno. Uobičajeno se smatra da označuje društvo u kojem se  većina formira na svakom važnijem pitanju i donosi odluku u ime društva. Većina nije uvjek ista skupina ljudi, već se oko svakog pitanja slobodnom voljom iskazuje svoj stav, a stav većine se uvažava. 

Iz navedenog je evidentno da demokracija predstavlja kompromis pojedinca i društva, gdje pojedinac ponekad, za pojedina pitanja pripada krugu većine, a ponekad manjine. Međutim postavlja se slijedeće pitanje:

Kako pojedinac reagira na pojedinu situaciju u kojoj treba donjeti odluku, temeljem koje će njegov stav biti većinski ili manjinski. Što ga motivira da se odredi. Praćenjem izbora, anketa i sl. evidentno je da se određivanje pojedinca prema nekom pitanju zasniva na njegovom promišljanju i sagledavanju mogućih pozitivnih i negativnih posljedica njegovog određenja. Navedeno je usko vezano za inteligenciju. Postavlja se pitanje strukture članova pojedinog društva u pogledu inteligencije, tj. u pogledu pojedinca postavlja se pitanje da li po pitanju inteligencije pripada krugu većine ili manjine unutar društva kojemu pripada. U slućaju da pripada manjini teško je povjerovati da će iskazivanjem svog stava biti u grupi ćiji stav će oko nekog pitanja biti usvojen kao većinski, a što je preduvjet funkcioniranja demokracije. Jedini izlaz iz navedene slijepe ulice svakom društvu je stvaranje idola koji mogu privući mase i privoliti ih da se priklone njegovom stavu u pogledu nekog pitanja. To se zove političkim djelovanjem pojedinih frakcija društva nazvanih političkim strankama. Svaka politička stranka mora zbog svoje uspješnosti imati karizmatičnog vođu.   

Iz povijesti je evidentno da je razlika između karizmatičnog lidera i nekog oblika fašizma minimalna i da se ideološki za tren može otići u vode fašizma, stoga je uspješnost održavanja na vlasti pojedine stranke u uskoj vezi s mogućnošću da se karizmatika obuzda, kako ne bi ponešen vlašću odlutao u fašizam.

U tu svrhu društva se ne priklanjaju neposrednim izborima pojedinih ljudi u vlast, već se izbori pojedinaca provode u vodstvu stranke koja dobije veći broj glasova. U takvom ozračju olakšana je kontrola karizmatika.

U bliskoj budućnosti za očekivati je veliki broj idealista, koji će željeti promijeniti ustroj organizacije svijeta, budući je svijet postao, zbog informatičke razvijenosti, malen i pregledan, bez skrivenih djelova za koje bi se maštom moglo naslučivati egzotično. Sve se o uređenjima vlasti u cijelom svijetu zna, a jaka društva slabima nameću upravo svoj model uređenja vlasti misleći da je najbolji. Međutim nepravde je u svijetu toliko da je evidentno da postojeći model nije najbolji i da su potrebne promjene, do kojih ne može doći jer nisu isprobane i jer se ne mogu isprobati. Ostaju samo mogućnost političke borbe istomišljenika protiv neorganiziranijeg sadašnjeg ustroja društva. To znači da se istomišljenici moraju organizirati shodno svom cilju, te tako organizirani postojećim političkim sredstvima odnijeti podjedu na izborima, te u kratkom mandatnom vremenu uspjeti organizirati takvo društvo kojemu neće moći nauditi ni vanjski ni unutarnji oponenti.

Najbolje postizanje navedenog cilja moguće je uz organizaciju istomišljenika u cijelom svijetu, a posebno u okviru najrazvijenijeg i najbogatijeg postojećeg društva.