Čitam ovih dana da svima u EiU ne
smeta to što se Srbija proglasila nadležnom za suđenje svim ratnim zločincima na
području bivše Jugoslavije. Posebno im to ne smeta, jer misle da u njihovim
redovima nema ratnih zločinaca koji su djelovali na području nekadašnje Juge.
Srbijada pak misli da će zajebati
EiU i u pristupnim pregovorima izvaditi Aša iz rukava, navodeći da su pripadnici
Nizozemskog bataljun UN-a u Srebrenici stvarni krivci za genocid nad
muslimanskim civilima, jer su dopustili da ga u djelo provedu pristaše tzv. đenerala
Ratka Mladića pripadnika srpske vojske nazvane JNA, po nekadašnjoj JNA koja je pravno prestala
postojati izgubivši svoj pravni legitimitet u trenutku izlaska Republike
Slovenije, a potom i Republike Hrvatske iz zajednice država utemeljenih 1974.
Ustavom tadašnje Jugoslavije.
a evo smo doznali i za Aša iz rukava EiU, koja će ukazivati na to da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada:
Usporedbe radi i da bi gospoda iz
EiU bolje razumjela što im želim poručiti navesti ću slijedeće:
Neka zamisle situaciju u kojoj Engleska, na čelu s kraljicom, želi
samovoljno izaći iz zajednice država EiU, što je u cijelosti, s pravnog aspekta,
isto što su u Jugoslaviji učinile Slovenija i Hrvatska. Neka potom zamisle da
taj izlazak za Englesku rezultira nekom njihovom Srebrenicom (čitaj npr.
Ipswich) ili Škabrnjom (čitaj npr. Akeley), te da takav rezultat mogu
spriječiti npr. snage USA ali to propuste učiniti. Potom da se preostali dio
EiU, ili samo jedna bivša članica EiU, uzmimo npr. Francuska, proglasi
nadležnom za suđenje svim ratnim zločincima za zločine počinjene na području
bivše EiU, uključivo i teritorij Engleske, bez obzira što se Engleska branila
od agresije preostalih članica, koje su je napadale na njenom teritoriju pod
izlikom da je, npr., Francuska gdje god žive Francuzi, pa bilo to i u
Engleskoj, baš kao što je svojevremeno upokojeni Milošević govorio da je Srbija
gdje god živi i jedan Srbin.
Meditirajući o prethodnom neka
gospoda iz EiU promisle: Kolika je mogućnost da Republika Hrvatska pristane,
tj. da kao ravnopravna članica EiU, osigura, pretpostavljam referendumom, kao
demokratskim izrazom volje svojih stanovnika, da većina bude za to da Srbija
postane članica EiU?
Kako da, Srbiji susjedne države,
koje su željele mirno, temeljem ustava Jugoslavije iz 1974. godine, istupiti iz
federacije, a to im upravo Srbija nije dopustila, već je s tim državama
započela rat sa željom da okupira dijelove njihova teritorija, pristanu na njen
ulazak u EiU?
Poglavito kada ta ista Srbija i
dalje pokazuje pretenzije da ima ovlasti nad ljudima i teritorijem drugih
država, a sama nije spremna suočiti se s činjenicama i osuditi ratne zločince u
redovima svojih državljana, kojima sve više raste podrška jer ostaju nekažnjeni.
Bez obzira na sve, pa i povijesne fakte o bliskosti naroda:
čini mi se da će, ako se iskreno i trajno ne pokaju za sve što su u prošlosti napravili, put u EiU završiti ovako:
Pozdrav pristupnici od Ekipe Inih!
