1. Podržavljenjem općenarodne
imovine, kojom obićan stanovnik Hrvatske nije dobio ništa, a kamoli pokoji vaučer.
Obrazloženje: Podržavljenje općenarodne imovine
prethodilo je privatizaciji. Državna tijela anektirala su narodnu imovinu i
dala sebi za pravo njome upravljati. To samo po sebi ne bi bilo ništa loše da
to nisu napravili oni kojima namjere nisu bile dobrobit naroda, već osobna.
2. U Privatizaciji, to svi znamo, nakon pripreme u
vidu podržavljenja, izvršena je velika pljačka Hrvatskog naroda. Sve što je od
2. Sv, rata, tijekom 40-tak godina stvarano odricanjem indoktriniranih vjerom u zajedništvo i socijalizam, preuzela je demokratski izabrana državna
vlast i s tom imovinom neodgovorno upravljala. Toliko neodgovorno da su neki
imali na stotine tvrtki, neki do jučer bez kune, gornjogradske banke, neki su pače,kompletirali kuću na
Tuškancu, neki pribavili, dok su ga razvozili, svo mlijeko, neki cvjećari uzeli sve nam(e)a, itd itd.. Garantiralo se pritom bankarskim garancijama i
kreditnim linijama, a za povrat kredita crnčilo se u tvrtkama koje se kupilo.
Kakva su to bila vremena dovoljno govori činjenica da je u kratkom vremenu uspješno, gotovo planski, propalo nekoliko banaka koje su se, po, ja neznam čijem, mada se šuška, diktatu, upuštale u rečene rabote. Ni to nije bilo
dovoljno da bi se pokazalo koja smo sitnozuba stoka, već je hrvatski radnik demokratskim sredstvima odlučio te banke sanirati, kako bi opet mogle ćiniti isto, ako ne, kako se kasnije pokazalo i gore, a sve našim porezima izmučenim i onemoćalim zaradama.
3. Kako nam se bližio trenutak kada ćemo, kao
najveće budale, siromašni, nespremni i ogoljeni ući u igru Monopoli (prevedi to kao ulazak u
kapitalističko okruženje razvijene EU) to se počelo nalaziti niz načina kako
se okoristiti onim što je još ostalo. Tako imamo evidentno agresivno ulaganje u vjetro-elektrane, izvore
vode, pa plinovode, naftovode, aerodrome na vodi, avione, tenkove,
istraživanja nafte u Jadranu, i nema tome kraja.
4. I evo nas sada u Eu. Oni nam pomažu da se
razvijamo i to rade tako dobro da veliki broj mladih bez po muke razvija krila
i odlijeće praznog trbuha za kruhom. Oni koji ostaju toliko su razvijeni da bez
problema mogu kad im se prohtije odalamiti koju prodavačicu i uzeti sitniš u
zamjenu za koju godinu besplatnog stana i hrane. Razvili su se i naši politričari, njih se u EU ne podmićuje plaćom od 50.000 tisuća kuna mjesečno, ma
kakvi, oni su tamo i mimo tolike plaće spremni suprotstaviti se svima i braniti naše
interese, koji se svode na želju za plaćom od 5-6 tisućica.
5. Sada, kada smo se, kao država zadužili, a da
u ništa pametni nismo uložili, već smo baš kao pravi Balkanci trošili na imiđ,
automobile, a samo poneki, "pametni", uspjeli su za prste, kao slučajno, zalijepiti milijune. Oni su odlučno stali na stanovište da ih nipošto ne vrate, već da njihov nestanak nadoknade boravkom u državnim ustanovama zatvorenog tipa i uživaju u kulinarskim dosjetkama anonimnih, ali vrsnih državnih kuhara. Dakle sada smo zapravo, nepovratno, definitivno, jednostavno rečeno najebali.
Nema komentara:
Objavi komentar