ZAŠTO OVI SVIT?

Ovaj blog namijenjen je mojoj istini, koja je za mene jedna i jedina, o kojoj ja mogu u svakom trenutku dvojiti, ali nitko ju nema pravo, osim mene, mijenjati, ni car, ni kralj ni bilo koji smrtnik na kugli zemaljskoj. Od nikoga ne tražim da mi u njoj bude sljednik. To je nešto s čim ne želim trgovati, jer vlastitu poklanjam, dok tuđu poštujem.

Jedan Od

TREBA LI HRVATSKI JEZIK ZABRANITI?

Evo tek sad mi je jasno zašto nam zemlja zaostaje u razvoju. Nisu tu krivi ni politričari, ni narod kako radni, tako i neradni, nitko do li jezik. On je kompliciran, nejasan, dvoličan, može ovako, a može i onako, kako se uzme. Takvi su nam i zakoni. Nerazumljivi, bez tumačenja i objašnjenja neprimjenjivi, a svatko ih može tumačiti kako ga je volja i da to uvijek bude u skladu sa zakonom. Obićno se prema svekolikom pučanstvu tumaće ovako:

Mijenjaju se vlasti, politričari, godišnja doba, države u kojima živimo, samo se dvi svari ne minjaju. Prva je da nam je sve to gore, a druga je da cilo to vrime govorimo istim jezikom.

Naš jezik toliko je dvosmislen da se ni naša dva vrhunska znanstvenika za jezik ne mogu složiti kako koju riječ koristiti i šta ona znači u različitom kontekstu.

Narod se s takvim jezikom sprda. Naglašava te glupe nepotrebne dvoznačnosti. Nije govno nego se pas posra!, Nije šija nego vrat!. Posebno je intrigantna činjenica da se naš jezik, u izrazito patrijarhalnoj sredini, naziva materinji jezik. To dovoljno govori o tome koliko se do njega držalo. Moglo se govoriti i da je to majčinski jezik, to bi bilo primjerenije, baš kao što se i majčin dan tako zove, a ne materin dan, kao da ga želiš omalovažiti. Materin jezik, kako to odbojno zvuči. Kao kad majka zanemari dijete, pa se kaže nije mu majka već mater. Kao da taj jezik sam sebe hoće poslatu u materinu.

Sva ta prepucavanja u saboru, na telviziji, vladi, općenito u tom kupleraju u koji zalaze politričari, proizlaze iz činjenice da se ti ljudi uopće ne razumiju.

Zato sam sve više mišljenja da hrvatski jezik treba zakonom zabraniti, a kao majčin jezik prigrliti bilo koji drugi. Onaj koji nam je najbliži, koji možemo dobro razumijeti. Najbolje da to bude kineski, on je očito dobar za uspjeh ili još bolje jezik znakova, tako bi jednim udarcem ubili dvije muhe. Postali bi eko područje u pogledu buke, koju sada najviše dižu bijesni politričari, kada izađu pred mase, jer ih te ništa ne razumiju. Osim toga tu nema dvosmislenosti znak je znak. Evo neka sutra neki politričar kojem šjor-pučanstvu pokaže srednji prst, pa će na svojoj koži osjetiti koliko je jezik znakova jednoznačan i razumljiv.

Slobodno i vi predložite kojim jezikom da Vam se majka obraća. Možda se obrati na budizam, ako je to uopće jezik? Bitno je da se samo obrati, nikako joj ne dopustite da se preobrati. 

I na kraju molim svekoliko pućanstvo neka pristupi jednostavnom testu koji će im nedvojbeno ukazati na činjenicu koliko znaju hrvatski: MOLIM SVAKOG TKO SE DEKLARIRA KAO POZNAVATELJ HRVATSKOG JEZIKA DA PROČITA OVAJ TEKST NAGLAS PRED UKUĆANIMA.

TAKO JE GOVORIO ZARATUSTRA NJIMA, A MENI LACI OVAKO:

Evo baš jučer sidimo ja i Laci isprid vrtla u dvoru i gledamo kako jedan mali tić skaće po granama procvitale bajame. Bacije se sad livo sad desno, gori doli po gramani, kada je popizdija od sriće. Nu ga pari blesav od sriće. Došlo mu je proliće. E, ali on nezna šta slidi. Oli mu to Šeks triba reći. Još su stari rimljani znali šta svitu triba osim igara, neki bi rekli kruva i tu bi se za..bali. To svi znaju anke tice, samo naši bidni politričari, vajik izmučeni, napeti, zgrčeni, u obrani, o tome izgleda nemaju pojma. Oni znaju doduše da se nešto događa. Da priroda traži svoje, ali ne sida im na prava mista. Griše. Mislidu bidni da će du njih iz....bati, mislidu da su sami sebe iz....bali kada su se dohvatili politrice, mislidu, u bisu, samo o tome kako će du i oni one druge iz..bati, samo ne mislidu ono što bi tribali, da je jubav donilo proliće, da je to vrime lipote, srca, a ne pameti. E, o tome pojma nemaju. S.ebala ih je borba za vlast. Nema nazad. I dok sidimo i čakulamo, Laci mi govori kako je lanik u ovo doba naletija na jednog politričara, baš dok je iša glasovati, a taj mu lipo ni pet ni šest, nego glasuj za me, paš viditi kako će ti biti. Laci cili u srići i jubavi od prolića glasuje zanja i to mu reće, a ovi mu se zahvali i ode u vladu. Neš ti kaže Laci šta je prošlo puno, biće koji misec oli dva, kad iz vlade dolazi pismo neka dođe gori, jer da ga imaju nešto pitati. Dođe on gori, kad li ima šta ćuti. Oni šta je zanja glasa već svršija u prdekanu, snimalo ga cilo vrime ka da je Seve, anke u posteji. Snimilo ga i kad je tražija da zanja glasa Laci, ćuje se kako je obeća da će Laci viditi kako će onda biti. Zato sada Lacija pitaju jeli vidija šta je bilo kroz ova dva miseca, a znaju da je bilo priko dva mijuna eura. Laci sta u čudu, nije moga doći sebi, a kad se zbrojia počeja po svoju: pi.ka mu materina, da mu materina, je.a mu ja sve odreda, kur.in sin on će mene je.ati bez ku.ca, a sebi će slagati miljune, je li ovo to šta ću viditi. I sve tako. Pričajući tako bidan se izneredija da nije zna di je bocun, a di čaša. Reka je da se nebi više oglašava ni da mu je mater na listi. Da će vajik mućat. Neka drugi glasuju, kredu, živu u prdekani, a on će lipo ode samnom ist i lokat, gledajući kako priroda poklanja bogatstvo onima koji ga znaju primit, a oni drugi neka primaju onu stvar, to reće pa udre rukon o lakat koji vrcne i pokaže „evo van ga na“.

RIJEČI ZA USPJEH

Prezime Šeks bez kvačice pisalo bi se Seks. Dobro nas je po Šeksao.

Kad bosanca pitaš što mu je u gaćama on će: Ud ba. Zato će ovi u Njemačkoj lako dokazati da s tim nemaju veze, nisu bosanci.

Vlada vlada vlada-nje jedan. Ocjenjuje profesor nemirnog učenika mucajući. Ima i politričara koji su zaslužili tu ocjenu, posebno oni koji se odvaže srknuti malo više.

Istog profu kada pitaju što curi pjeva pod prozorom on će sere sere sere nade. To isto pjevaju nam naši "omiljeni" politričari, dok se za one druge može kazati da ne znaju pjevati, oni pak revu.

Kada laku ženu upitaju tko je otac njenog djeteta, ona će: sjedni ti gologuz na mravinjak pa mi reci koji te je mrav ugrizao? Zbog toga ni mi ne znamo tko nas je pokrao, jer nam je država sjela na hrpu "termita".

Kod nas svatko razmišlja o politričarima: ako su oni mudronje, ni ja neću biti ludonja, pa parvac vlada i sabor, tek kasnije vidi da mu tamo nije mjesto, jer ne zna lagati.

  

DOĐITE U HRVATSKU - ZEMLJU U KOJOJ JE MORE BISTRIJE OD VLASTI!

Ovim počinje nova turistička promidžba za 2014. godinu. Njome se hvatamo za slamku turističkog spasa, jer rast turista ovisi isključivo o ponuđenim cijenama, koje su nam definitivno "konkurentne", te o širenju turističke klijentele, za što bez sumnje imamo sve preduvjete, kad se radi o onima koji se hoće uvjeriti u istinitost odaslane promidžbene poruke i onima koji to svojim foto-aparatima i kamerama žele ovjekovječiti.

Na svakom koraku dragi nam turisti mogu zabilježiti i ovjekovječiti sve inačice odaslane promidžbene poruke. Tako čim se probude na vratima će ih dočekati hrpa papira sa natpisima akcija. Šećući gradom oni će prepoznati svekoliku gužvu koja odmah iskusnog turistu upućuje da se tu nešto dešava, dakle tu je akcija. Naravno da neće ostati ravnodušni na mogućnost da akciju ovjekovječe.  

I dok nama dragi turist uživa u trenutku, nesumnjivo će ponovo doći u priliku svjedočiti iskrenosti promidžbe na koju je reagirao i došao nam. To će zasigurno biti na nekoj od svakodnevnih stručnih izlaganja ili pak performansa kojeg politraša, što će naš turist presretan zbog prilike trajno ovjekovječiti.

Eto za jednog turista koji se odvažio na avanturu nakon što smo mu uputili pravu promidžbenu poruku, sasvim dosta. Ne trebamo ni mi pretjerivati, neka nešto ostane i za dogodine, kada ćemo smisliti još koju uspješnicu turističke promidžbe.

KAKO SU NAS PREVESLALI

1. Podržavljenjem općenarodne imovine, kojom obićan stanovnik Hrvatske nije dobio ništa, a kamoli pokoji vaučer.

Obrazloženje: Podržavljenje općenarodne imovine prethodilo je privatizaciji. Državna tijela anektirala su narodnu imovinu i dala sebi za pravo njome upravljati. To samo po sebi ne bi bilo ništa loše da to nisu napravili oni kojima namjere nisu bile dobrobit naroda, već osobna. 

2. U Privatizaciji, to svi znamo, nakon pripreme u vidu podržavljenja, izvršena je velika pljačka Hrvatskog naroda. Sve što je od 2. Sv, rata, tijekom 40-tak godina stvarano odricanjem indoktriniranih vjerom u zajedništvo i socijalizam, preuzela je demokratski izabrana državna vlast i s tom imovinom neodgovorno upravljala. Toliko neodgovorno da su neki imali na stotine tvrtki, neki do jučer bez kune, gornjogradske banke, neki su pače,kompletirali kuću na Tuškancu, neki pribavili, dok su ga razvozili, svo mlijeko, neki cvjećari uzeli sve nam(e)a, itd itd.. Garantiralo se pritom bankarskim garancijama i kreditnim linijama, a za povrat kredita crnčilo se u tvrtkama koje se kupilo. Kakva su to bila vremena dovoljno govori činjenica da je u kratkom vremenu uspješno, gotovo planski, propalo nekoliko banaka koje su se, po, ja neznam čijem, mada se šuška, diktatu, upuštale u rečene rabote. Ni to nije bilo dovoljno da bi se pokazalo koja smo sitnozuba stoka, već je hrvatski radnik demokratskim sredstvima odlučio te banke sanirati, kako bi opet mogle ćiniti isto, ako ne, kako se kasnije pokazalo i gore, a sve našim porezima izmučenim i onemoćalim zaradama.

3. Kako nam se bližio trenutak kada ćemo, kao najveće budale, siromašni, nespremni i ogoljeni ući u igru Monopoli (prevedi to kao ulazak u kapitalističko okruženje razvijene EU) to se počelo nalaziti niz načina kako se okoristiti onim što je još ostalo. Tako imamo evidentno agresivno ulaganje u vjetro-elektrane, izvore vode, pa plinovode, naftovode, aerodrome na vodi, avione, tenkove, istraživanja nafte u Jadranu, i nema tome kraja.

4. I evo nas sada u Eu. Oni nam pomažu da se razvijamo i to rade tako dobro da veliki broj mladih bez po muke razvija krila i odlijeće praznog trbuha za kruhom. Oni koji ostaju toliko su razvijeni da bez problema mogu kad im se prohtije odalamiti koju prodavačicu i uzeti sitniš u zamjenu za koju godinu besplatnog stana i hrane. Razvili su se i naši politričari, njih se u EU ne podmićuje plaćom od 50.000 tisuća kuna mjesečno, ma kakvi, oni su tamo i mimo tolike plaće spremni suprotstaviti se svima i braniti naše interese, koji se svode na želju za plaćom od 5-6 tisućica. 

5. Sada, kada smo se, kao država zadužili, a da u ništa pametni nismo uložili, već smo baš kao pravi Balkanci trošili na imiđ, automobile, a samo poneki, "pametni", uspjeli su za prste, kao slučajno, zalijepiti milijune. Oni su odlučno stali na stanovište da ih nipošto ne vrate, već da njihov nestanak nadoknade boravkom u državnim ustanovama zatvorenog tipa i uživaju u kulinarskim dosjetkama anonimnih, ali vrsnih državnih kuhara. Dakle sada smo zapravo, nepovratno, definitivno, jednostavno rečeno najebali.

ZAŠTO SE U FINSKOJ ŽIVI BOLJE I DO SEDAM PUTA NEGO U HRVATSKOJ? ili KAKO NARODU PRODAVATI DA-(MU DA)-MU ZA BUBREGE.

Pitanje je na mjestu jer Finska i Hrvatska imaju sličan broj stanovnika, iako je Finska šest puta veća. Da bi se na ovo pitanje moglo odgovoriti potrebno je naglasiti uz sličnosti i razlike.

Finska ima isključivo svoj ribolovni pojas unutar epikontinentalnog pojasa u širini od 12 n.m., Takav pojas Hrvatska nema. Odgovor na pitanje: Zašto ga Hrvatska nema?, znaju oni koji su državu predstavljali jer smo im na izborima dali povjerenje, pa zainteresirani za odgovor slobodno neka ih priupitaju ako ih ikada sretnu.

S obzirom na odnos veličina dviju država uočljiva je činjenica da je u Finskoj sustav navodnjavanja zemljišta znatno jači od onog u Hrvatskoj.

 

Finaca ima oko 800.000 više nego Hrvata, a 900.000 ih je više kada se gleda radno aktivno stanovništvo. Tu je vidljiva strašna disproporcija.

Od ukupnog stanovništva u Finskoj radi njih 51 %, dok u Hrvatskoj radi njih 38%. Zašto je tako opet pitajte one koje smo na izborima odredili da nas zastupaju.

Interesantno je da Finska ima točno sedam puta veći državni proračun nego Hrvatska, upravo onoliko veći koliko je teritorijalno veća od Hrvatske. Naravno da to jedno s drugim nema veze, ali eto interesantno je.

Kad smo već kod interesantnih stvari treba reći i to da je Finska u odnosu na državni proračun zadužena jednako kao i Hrvatska, 56,5%. To naravno u apsolutnim brojkama zvuči drastično drugačije, jer su 5,3 milijuna Finaca dužni 580 milijardi dolara, a Hrvatska 64 milijarde dolara, dakle 8,7 puta manje.

Finska središnja banka kalkulira s kamatnom stopom od oko 1%, dok je stopa Hrvatske središnje banke 7 %. Zašto?

Zbog toga komercijalne banke u Finskoj plasiraju kredite uz kamatu od oko 2%, u Hrvatskoj se isti krediti plasiraju uz kamatu od oko 9%.

Što bi se iz svega ovog moglo zaključiti:

1. U Hrvatskoj se nema što raditi, ili se ne zna što i kako treba raditi, jer da se zna moglo bi se zaposliti još 550 000 ljudi, što bi bio ekvivalent zaposlenost u Finskoj.

2. Hrvatska nije zadužena više od Finske.

3. Hrvatska ni nakon 20 godina od Domovinskog rata nema nikakav, a kamoli dugoročan, konsenzusom utvrđen, strateški plan ekonomskog razvoja. Zašto? Pitajte one koje smo birali, a koji taj plan nisu izradili.

4. O tome da kao društvo i država posjedujemo izvanredne resurse čuli smo nebrojeno puta. Slušamo o tome i danas, no pitanje je zašto te resurse ne koristimo na pravi način? Zna se što bi bio pravi način korištenja takvih resursa. O tome lako možemo suditi iz svakodnevnih situacija i primjera. Svaka pametna zajednica svoje resurse štiti tako da od njih ima prihod koji je optimalan. Zašto to kod nas nije tako. Svoje resurse smo razdijelili, ili ih se odrekli kao što je to situacija s ribolovnim pojasom, od kojega smo jednostavno odustali iako po svim osnovama na isti imamo pravo.

5. Zašto se resursi neizgrađenih područja u Dalmaciji u najkraćem roku ne stave u funkciju turizma. Zar je npr Solaris primjer neuspješnog poslovanja ili pak lošeg uklapanja u prostor. Takvih destinacija, ali puno luksuznijih treba duž naše obale biti na stotine.

Zamislite da onih 550 000 tisuća koji sada ne rade, a mogli bi, pridonesu društvu svojim radom. To bi bilo dodatnih 9 milijardi dolara prihoda godišnje. A što je napravljeno da do toga dođe? Neka nam odgovore oni koje smo izabrali da donose odluke.

Na kraju se čovjek zapita zašto je to tako. Odgovor je jednostavan. To je zato što ljude koji se bore za vlast i koji žele biti na izbornim listama uglavnom ne krase odlike koje su neophodne da bi se postigli željeni rezultati, a te su odlike sljedeće:

1. svakodnevna primjena Deset božjih zapovijedi (doslovno i kumulativno)

2. Predanost pozivu

3. Znanje i odlučnost.

Zbog toga kada drugi put budete birali dobro promislite da li osobe čije ime zaokružujete, imaju navedene odlike ili ne.

Finska je startala s Nokiom i oko tog razvojnog projekta stvorila nacionalni konsenzus. Postavlja se pitanje zašto Hrvatska ne postigne konsenzus oko jednog takvog projekta? Koji bi to projekt bio? To je opet pitanje za politričare (oni koji, kad to zaista treba, ne mogu popiti više, dakle politraši), ali da se mene ili Vas pita, kao iz topa bismo odgovorili da je to projekt eklektičnog automobila gospodina Mate Rimca, čije punjenje treba biti bežično, i zasnivati se na Teslinoj ostavštini i radu gosp. Marina Soljačića.

Nažalost u svijetu biznisa nije dovoljna samo ideja potrebna je i brzina u realizaciji projekata, a ona je već trebala odavno započeti. Ovako, navedena gospoda, htjela ili ne, morati će potražiti negdje drugdje svoje investitore, kad već Hrvatska, kao organizirana i uređena država, nije to željela ili nije znala biti.

POJEDINAC, DRUŠTVO, DRŽAVA, SLOBODA, TIRANIJA, DEMOKRACIJA

Država: Organizirana pljačka koju provodi manjina nad većinom, nužno zlo ili Zajednička dobrobit?

Društvo: Zajednica sličnih ili zajednica različitih

Država je:      društvo ili nešto drugo?

Društvo je valjano: sve dok su njegovi članovi voljni održavati ga.

Održavanje društva: Plaćanjem članarine, plaćanjem poreza, ulaganjem osobnog rada ili rada drugih?

Sloboda: Naziv za ideal koji ne postoji ili ga je ipak moguće ostvariti? 

Sloboda pojedinca: Nemoguća jer nema teritorija koji ne pripada ni jednom društvu-državi, ili moguća (potpuna suglasnost s ustrojstvom i zakonima društva ili države)?

Sloboda društva: Vladanje društvom ili državom u skladu preuzete odgovornosti, bez uplitanja ili smetnji drugih društava ili država. U skladu s tim potpuno moguće ostvarenje slobode društva.

Mogućnosti pojedinca: Potpuna suglasnost s ustrojstvom i zakonima društva na čijem teritoriju je rođen.

U protivnom svjestan odlazak na teritorij drugog društva s čijim ustrojstvom i zakonima bi bio u suglasnosti. Ako takvog teritorija nema pojedincu preostaje nekoliko mogućnosti:

a) Borba za svoja uvjerenja i to svim dopuštenim političkim sredstvima u koliko su izgledi takve borbe izgledni, te ovisno o ishodu borbe uživanje u potpuno ostvarenim ili djelomično ostvarenim rezultatima borbe.

b) Mirenje sa neslobodom

c) Borba za svoja uvjerenja svim sredstvima osim onim kojima se na bilo koji način mogu ugroziti tuđi život i imovina.   

d) Odustajanje od života, u tom trenutku pojedinac može biti slobodan jer se svjesno dovodi u situaciju da nema što izgubiti.

Tiranija nad većinom: Vladati po utvrđenim pravilima društva, a da pritom ne postoji volja većine da pripadaju tom društvu, može se okarakterizirati tiranijom manjine nad većinom.

Tiranija nad manjinom: Vladati po utvrđenim pravilima društva, a da pritom ne postoji volja svih, pa makar i malobrojnih članova da pripadaju tom društvu može se okarakterizirati tiranijom većine nad manjinom

Demokracija

Pojam koji ne znači ništa i koji može značiti puno. Uobičajeno se smatra da označuje društvo u kojem se  većina formira na svakom važnijem pitanju i donosi odluku u ime društva. Većina nije uvjek ista skupina ljudi, već se oko svakog pitanja slobodnom voljom iskazuje svoj stav, a stav većine se uvažava. 

Iz navedenog je evidentno da demokracija predstavlja kompromis pojedinca i društva, gdje pojedinac ponekad, za pojedina pitanja pripada krugu većine, a ponekad manjine. Međutim postavlja se slijedeće pitanje:

Kako pojedinac reagira na pojedinu situaciju u kojoj treba donjeti odluku, temeljem koje će njegov stav biti većinski ili manjinski. Što ga motivira da se odredi. Praćenjem izbora, anketa i sl. evidentno je da se određivanje pojedinca prema nekom pitanju zasniva na njegovom promišljanju i sagledavanju mogućih pozitivnih i negativnih posljedica njegovog određenja. Navedeno je usko vezano za inteligenciju. Postavlja se pitanje strukture članova pojedinog društva u pogledu inteligencije, tj. u pogledu pojedinca postavlja se pitanje da li po pitanju inteligencije pripada krugu većine ili manjine unutar društva kojemu pripada. U slućaju da pripada manjini teško je povjerovati da će iskazivanjem svog stava biti u grupi ćiji stav će oko nekog pitanja biti usvojen kao većinski, a što je preduvjet funkcioniranja demokracije. Jedini izlaz iz navedene slijepe ulice svakom društvu je stvaranje idola koji mogu privući mase i privoliti ih da se priklone njegovom stavu u pogledu nekog pitanja. To se zove političkim djelovanjem pojedinih frakcija društva nazvanih političkim strankama. Svaka politička stranka mora zbog svoje uspješnosti imati karizmatičnog vođu.   

Iz povijesti je evidentno da je razlika između karizmatičnog lidera i nekog oblika fašizma minimalna i da se ideološki za tren može otići u vode fašizma, stoga je uspješnost održavanja na vlasti pojedine stranke u uskoj vezi s mogućnošću da se karizmatika obuzda, kako ne bi ponešen vlašću odlutao u fašizam.

U tu svrhu društva se ne priklanjaju neposrednim izborima pojedinih ljudi u vlast, već se izbori pojedinaca provode u vodstvu stranke koja dobije veći broj glasova. U takvom ozračju olakšana je kontrola karizmatika.

U bliskoj budućnosti za očekivati je veliki broj idealista, koji će željeti promijeniti ustroj organizacije svijeta, budući je svijet postao, zbog informatičke razvijenosti, malen i pregledan, bez skrivenih djelova za koje bi se maštom moglo naslučivati egzotično. Sve se o uređenjima vlasti u cijelom svijetu zna, a jaka društva slabima nameću upravo svoj model uređenja vlasti misleći da je najbolji. Međutim nepravde je u svijetu toliko da je evidentno da postojeći model nije najbolji i da su potrebne promjene, do kojih ne može doći jer nisu isprobane i jer se ne mogu isprobati. Ostaju samo mogućnost političke borbe istomišljenika protiv neorganiziranijeg sadašnjeg ustroja društva. To znači da se istomišljenici moraju organizirati shodno svom cilju, te tako organizirani postojećim političkim sredstvima odnijeti podjedu na izborima, te u kratkom mandatnom vremenu uspjeti organizirati takvo društvo kojemu neće moći nauditi ni vanjski ni unutarnji oponenti.

Najbolje postizanje navedenog cilja moguće je uz organizaciju istomišljenika u cijelom svijetu, a posebno u okviru najrazvijenijeg i najbogatijeg postojećeg društva. 

HRVATSKI POSKOK, KAO KAKAV, BOŽE MI PROSTI, HARAMBAŠA, NAČINIO ODSKOK, PRESKOK I DOSKOK, PA USKOČIO U RAZOTKRIVENU, OGOLJENU I POREZ(A)NU

Evo saznajemo da se uskočilo u do gola razotkrivenu i porezanu. Razgolićena i porezana je sve do tada, radila i radila kao što to uvijek radi, predano i uporno, bud zašto, a uz to je, kao svaka porezana, krvarila za društvene interese. No kako vuk dlaku mijenja, ali ćud ne, tako se i ovdje povratila nemila ćud, povratila se kradomice, da to nitko normalan nije primijetio, osim onih koji stvaraju višak vrijednosti, ali oni i onako u ovoj priči nisu bitni. Dakle neprimjetno za bitne, ćud je divljajući, krišom, otimala jednima, a davala drugima, kao Hood, s tim da su oni drugi, Hood osobno. Nikad ih nitko nije pitao, osim oporbenih ćudljivaca, odakle im to što im je Djeda Hood dao, a samo zato da se pitanje ne odbije o glave upitanih i skrene u neželjenom pravcu, npr. u nedaj bože kakvu štampu, pa da štamparski istraživači počnu kopati po Šervudskoj šumi ne bi li naskočili na ove što su u doskoku uskočili u porezanu. To je ipak teško za očekivati, jer sva tako odbijena pitanja, sa, ne možeš vjerovati kakvom sigurnošću, odnosi u svoj kontejner tajanstvena hrvatska organizacija. Ona je toliko tajanstvena da pitanja koja završe u njihov kontejner vide svjetlo novina samo srijedom, dok ostalim danima nema šanse da se to dogodi. Kako nitko ne zna tko u tajanstvenoj organizaciji radi srijedom, to se ne zna ni tko dijeli pitanja. U svim tim utakmicama, za sada, vodi poskok, no očekuje se uzvratni susret, samo je pitanje tko će platiti najam stadiona, dok će se za publiku pobrinuti novine, a indicije su da će sudionici nastupati potpuno razgolićeni. Na kladionicama tipuju za one koji imaju više bankarskih susreta u u nogama.

AKO NEKOG POJEDINCA ILI DRUŠTVO ZANIMA KAKO POSTATI NEIZMJERNO BOGAT NEKA SVAKAKO PROČITA OVAJ RECEPT

Ono što je potrebno imati je pustolovni duh, neko prijevozno sredstvo, malo ušteđevine, malo hrane i dosta sitnih ukrasnih predmeta, te Kazneni zakon, koji lako možete skinuti sa interneta. Osim navedenog ne bi bilo loše imati i pokoju lovačku pušku.

Dakle i sami vidite da nije potrebno baš puno. Svatko iole razuman složiti će se da je ulog minimalan, te da ga skoro svatko, bilo da se radi o pojedincu ili pak o društvu, može pribaviti uz vrlo malo truda.

Posebnu pažnju treba posvetiti ukrasnim predmetima. Neka se tu nađe ogledalaca, ogrlica od šarenih perli, naušnica izrađenih od raznobojne plastike, neka se tu nađe i pokoja figurica npr. iz kinder jaja i slično. To je najvažnije. Što više đinđuva to će i bogatstvo biti veće.

Priprema za pustolovinu života treba biti takva da ste što bolje informirani. Naravno da će te istražiti sva ona neotkrivena i zabačena mjesta kroz koja namjeravate proći, te o njima sakupiti sve dostupne informacije. Treba saznati tko tamo živi kakvi su mu običaji, koje bogove poštuje i slično.

I sada krećemo. Kada dođemo na odredište, odabrano po vlastitoj želji, krećemo se vrlo oprezno, jer ne znamo na koga ili što ćemo naići. Tu nam je pak najbolje zauzeti stav da su nam svi na koje naiđemo neprijatelji, kao što smo naravno i mi njima, samo što oni to ne znaju, pa čim neko naiđe odmah ga zarobiti i pokoriti, tako da mu više ne pada napamet viđati svoga boga već samo našega, sve da je jedan te isti, pa ga onda lijepo opelješiti od svega onog što mu po našem mišljenju nije neophodno, a nama zlata vrijedi.

Ako se koji od tih na koje naiđemo drzne opirati treba ga osuditi na dugogodišnji zatvor po kratkom postupku, i to po zakonu koji smo ponijeli sa sobom od kuće.

Što se više budemo kretali to ćemo sve više i više njih pokori i opelješiti, na kraju kada dođemo do njihove metropole trebamo zasjesti u njihovu vladu i objaviti da je njihova zemlja sada naša a oni da su naši podanici kojima ćemo sada mi vladati. Ako se koji pobuni, a ne možemo ga zatvorom, onda ga treba onom puškom koju smo ponijeli od doma.    

Onima koji se ne bune treba dijeliti đinđuve koje smo ponjeli sa sobom, a zauzvrat od njih preuzeti njihove zlatne rezerve, nešto zlatnih rezervi možemo brodovljem poslati u domovinu našim kraljicama, a ostatak neka ostane da ga možemo obožavati i trošiti kako mi hoćemo. Sad se možemo posvetiti stvaranju potpuno novog društva, bilo socijalng ili asocijalng, kako nam se već učini zgodno. Kao da su drugi kad su stvarali društva odmah znali kakvo će ispasti. Povijest nas uči da nakon što se osvoji neizmjerno bogatstvo bude Divlji zapad, a tek potom ono dugo.

Doduše u zemlji, odakle će neki krenuti na ovu pustolovinu, i bez da je itko osvojio bogatstvo. je Divlji zapad, ako ne i gore, skoro da sliči na ono što ćemo mi na našoj pustolovini učiniti njima, samo što se više nitko ne sjeća da su mu dali đinđuve.      

Nubiru, planet x, ili kako je nepoznata energija spržila lik minijaturnezvijezde (ministar's)

Kataklizma koja se tajanstveno prikrada Zemlji i koju svi skrivaju nije zaobišla niti Hrvatsku. No svi mi samo možemo nagađati što će se dogoditi na taj sudbonosni dan. Sve naznake upućuju na neminovan smak svijeta. Evo samo nekoliko takvih: grije se sve oko nas, griju se ćevapi, prodgrijavaju se nacionalistički osjećaji, podgrijava se i politička atmosfera, a svemu tomu uzrok je nedokučiva svemirska sila koja juri u susret našem sunčevom sustavu. Ta energija sve podgrijava, već toliko jako da ni u Hrvatskim politričkim krugovima nema zime. Kupuje se izdašno i kao uvijek čudno, bez love, na kredu, a kamata nas pri tome uopće ne zanima, samo daj što želimo i ćao brale. Tako smo čujem nabavili novu državnu ergelu konjskih snaga. Ništa ne škodi što je situacija takva da bi kola trebali vući naši izabrani konji, a ne višestruko jači, tuđi, koji će nam kola snagom razvaliti. Utjecaj strašne svemirske tajne osjeća se toliko jako da ljudi od kojih se sve taji, a koji su nekim (č)udom sve doznali, u panici od nedostatka vremena, rade takve gluposti koje inače nikada ne bi. Evo jučer je u Šibeniku, za karnevala, u znak protesta što nas mini-star's žele baciti u kataklizmu neviđenih razmjera, zapaljen lik jedne minijaturne zvijezde tzv. Jova-nova. Istovremeno, eiu velmože, gataju što će biti sa Ukrajinom gdje su se bačuške došle "okupati!. Velmožama se očito ne kupa, pa puštaju svo more bačuškama, jer da će se i onako sve to srediti samo od sebe, ćim stigne taj Nubiru.

Neznam da li se računa i to kada smo mi ušli u eiu, i u prvom kafiću naručili: "nu biru" mi daj, Nubiru ti tvog, da ti Nubiru. Nego baš se nešto razmišljam, u ovom kratkom vremenu što je još preostalo dok ne pocrkavamo od kataklizme, bilo opće ili pojedinačne, zašto se mi ne bi zbili u redove i bili all-stars, pa svu napast nepoznatog planeta X pronašli u mini-star's ekipi i  napucali ju jednom za sva vremena da se ne vračaju natrag ni nakon 30.000 godina, što im je, kako neki astro-znanci kažu, u navici.