Ono što je potrebno imati je pustolovni duh, neko prijevozno sredstvo, malo ušteđevine, malo hrane i dosta sitnih ukrasnih predmeta, te Kazneni zakon, koji lako možete skinuti sa interneta. Osim navedenog ne bi bilo loše imati i pokoju lovačku pušku.
Dakle i sami vidite da nije potrebno baš puno. Svatko iole razuman složiti će se da je ulog minimalan, te da ga skoro svatko, bilo da se radi o pojedincu ili pak o društvu, može pribaviti uz vrlo malo truda.
Posebnu pažnju treba posvetiti ukrasnim predmetima. Neka se tu nađe ogledalaca, ogrlica od šarenih perli, naušnica izrađenih od raznobojne plastike, neka se tu nađe i pokoja figurica npr. iz kinder jaja i slično. To je najvažnije. Što više đinđuva to će i bogatstvo biti veće.
Priprema za pustolovinu života treba biti takva da ste što bolje informirani. Naravno da će te istražiti sva ona neotkrivena i zabačena mjesta kroz koja namjeravate proći, te o njima sakupiti sve dostupne informacije. Treba saznati tko tamo živi kakvi su mu običaji, koje bogove poštuje i slično.
I sada krećemo. Kada dođemo na odredište, odabrano po vlastitoj želji, krećemo se vrlo oprezno, jer ne znamo na koga ili što ćemo naići. Tu nam je pak najbolje zauzeti stav da su nam svi na koje naiđemo neprijatelji, kao što smo naravno i mi njima, samo što oni to ne znaju, pa čim neko naiđe odmah ga zarobiti i pokoriti, tako da mu više ne pada napamet viđati svoga boga već samo našega, sve da je jedan te isti, pa ga onda lijepo opelješiti od svega onog što mu po našem mišljenju nije neophodno, a nama zlata vrijedi.
Ako se koji od tih na koje naiđemo drzne opirati treba ga osuditi na dugogodišnji zatvor po kratkom postupku, i to po zakonu koji smo ponijeli sa sobom od kuće.
Što se više budemo kretali to ćemo sve više i više njih pokori i opelješiti, na kraju kada dođemo do njihove metropole trebamo zasjesti u njihovu vladu i objaviti da je njihova zemlja sada naša a oni da su naši podanici kojima ćemo sada mi vladati. Ako se koji pobuni, a ne možemo ga zatvorom, onda ga treba onom puškom koju smo ponijeli od doma.
Onima koji se ne bune treba dijeliti đinđuve koje smo ponjeli sa sobom, a zauzvrat od njih preuzeti njihove zlatne rezerve, nešto zlatnih rezervi možemo brodovljem poslati u domovinu našim kraljicama, a ostatak neka ostane da ga možemo obožavati i trošiti kako mi hoćemo. Sad se možemo posvetiti stvaranju potpuno novog društva, bilo socijalng ili asocijalng, kako nam se već učini zgodno. Kao da su drugi kad su stvarali društva odmah znali kakvo će ispasti. Povijest nas uči da nakon što se osvoji neizmjerno bogatstvo bude Divlji zapad, a tek potom ono dugo.
Doduše u zemlji, odakle će neki krenuti na ovu pustolovinu, i bez da je itko osvojio bogatstvo. je Divlji zapad, ako ne i gore, skoro da sliči na ono što ćemo mi na našoj pustolovini učiniti njima, samo što se više nitko ne sjeća da su mu dali đinđuve.
Nema komentara:
Objavi komentar