VELIKI POTHVAT: HRVATSKA IZVOZNO ORIJENTIRANA UDRUGA PLANIRA IZVOZ U VRIJEDNOSTI OD 3 MILIJARDE EURA GODIŠNJE

Dok sve grca u krizi, tim usko specijaliziranih stručnjaka okupljen oko inih investitora i onih željnih uzbuđujućeg šuškanja novca, ovih dana je izradio strategiju koja je izgleda pala na plodno Japansko tlo.

U Japanu se poslodavci susreću s ogromnim problemom. Sva provedena istraživanja kazuju im da uz pola sata sna radnici mogu znatno unaprijediti proizvodnju. No radnici odbijaju na poslu odrijemati. Nisu na to navikli. To im nije u prirodi. Čak su spremni i na otkaze, ali ne žele se na poslu odmarati.

Upravo u tim okolnostima, naši navedeni stručnjaci uočili su svoju jedinstvenu šansu.  Registrirali su udrugu u kojoj će se po potrebi dodatno uvježbavati radnici izvoznog kontingenta, sve redom dokazani stručnjaci, koji su, kako smo već naviknuti, kod nas nezaposleni, a očito je da su u perjanici industrijske proizvodnje Japanu prepoznati kao nezamjenjivi.

Sve ovo ne bi mi bilo poznato, da moj vrli prijatelj Laci, o čijim dogodovštinama ste već imali prilike čitati, ali i o našem zajedničkom uživanju prolitnje dokolice u jednom malešnom vrtlu i njegov dobar prijatelj Fuđi nisu osnivači rečene izvozno orijentirane udruge.

Vrijednost izvoznog proizvoda veća je zbog toga što se izvozi hrvatski brend, nešto što nam je prirođeno i svojstveno, za razliku od Japanaca, kojima je to neophodno, ali i bez naše pomoći nedostižno.

Sigurno ste, kao i naši politričari, jako nestrpljivi da Vam otkrijemo o čemu se zapravo radi, što će to izvozno orijentirana udruga na čelu s Fuđijem i Lacijem izvoziti, za kako oni predviđaju, a i uvaženi ekonomski lobiji  se slažu, da se radi o godišnjem prilivu iz Japana u Republiku Hrvatsku od oko 3 milijarde eura. Uz to posao nitko ne može otuđiti, jer je determiniran i pred patentiranjem psihološko-filozofsko-fiziološki sklop koji je jedinstven upravo za hrvate.

Prema riječima Fuđija i Lacija, koji su usput budi rečeno, treneri izvoznog proizvoda. Da dobro ste čuli izvozni proizvod je živo biće, tj. bića, to su hrvati koji neotuđivo imaju vještine koje se traže, a da i ne znaju da je to tako. E baš je tu najvažnija uloga trenera, koji će te prirodne sposobnosti pripadnika hrvatskog naroda, valjano uobličiti u znanja, koja će nam priskrbiti toliko potrebnu zaradu i izvući nas iz ove dugogodišnje svekolike krize.

Nažalost, kao što to uvijek biva, iako su hrvati predodređeni da razviju rečene vještine, samo nekima to zaista i uspije. Pri tome nije važno da li pripadaš seljacima, građanima, radnicima, politričarima i sl. Važan je osobni angažman na razvijanju onoga za što smo talentirani. Upravo je tu najteži posao Fuđija i Lacija. Prepoznati talent, ali i razlučiti one koji su ga zaista razvili, od onih koji to nisu uspjeli.

Već je štampana i brošura kojom udruga poziva na učlanjenje:

„Pozivamo sve one koji se znaju istinski opustiti na poslu, zaspati, ubiti oko, dovesti se, svjesno u psiho-fizičko stanje letargije, koji cijene fjaku za radnog vremena, pače i one koji čitavo radno vrijeme odspavaju snom pravednika, da se jave u izvozno orijentiranu udrugu, kako bi ih se dodatno obučilo u svim oblicima spavanja i opuštanja za radnog vremena, te ih uz mjesečna primanja od 10.000 eura poslalo u Japan da šire među Japancima ta znanja.

Direktori izvozno orijentirane udruge L i F-e“

Odspavajte i vi malo u Japanu i dobro zaradite. 

TKO SU BILI SUNČEVI RATNICI I GDJE JE SADA SUNČEV NAROD?

Sunčevi ratnici - naziv za Hrvate, koji su nekada najviše obožavali boga Svantevida kao najmoćnijeg i njihovog spasitelja.

Jednom davno jedino je postojalo Prajaje u kojem je počivao Svarog bog-tvorac. Tako kažu hrvatska predanja. Prajaje se raspuklo iz njega se izlegao bog Svarog, a od Svarogove sjene nastao je Crnbog, bog zla i patnje.

Oba ta boga bila su bezoblična. Pa su stvorili svoje materijalizirane dvojnike. Svarog se materijalizirao u Vodanu, a Crnbog u Črtu.

Svarog je uz pomoč tajanstvenog praha stvarao sav život i svijet, stvorio je Sunce i Mjesec. Zahvaljujući njemu u moru je nastao život, a bog mora bio je Vodan.

Donja ljuska prajajeta pala je na Zemlju i razbila se u tisuće komada. Od njih su nastali divovi i patuljci, koji su bili magična bića.

Od gornje ljuske prajajeta nastalo je Drvo svijeta, koje je odvojilo nebo od zemlje. U njegovoj krošnji nalazi se Nav, stan bogova. Nav se sastoji od Svitogorske gore i Doma junaka. Svarogov dvor se uzdiže do sedmog, najvišeg, neba u Navu. Iz Svitogora vode dvoja vrata, jutarnja vrata koja čuva Ogar i večernja vrata koja čuva Zagar, obojica divovi s psećom glavom.

Dom junaka je dvorac Svarogov. Tu obitavaju Perun, bog groma i Svantevid, bog sunca, te ostala božanstva.

Na suprotnom kraju Drva svijeta carstvo je Crnoboga. Zove se Trtar i stalno je u mraku. To u čelični dvori, a tu obitavaju Morana, boginja smrti i zime, te Bijes i njihov opaki sin Bjesomir, bog mučke smrti i mahnita bijesa.

Morana ponekad iz prelijepe djevojke mijenja oblik u ružnu Babu Jagu. Pomoćnici Crnoboga su Ognjeni zmaj i Demonski jahač, crni konjanik koji jaše konjsku sjenu praćenu psom i odlazi u lov na duše prokletih i zlih.

U davno vrijeme zemljom su vladali divovi Ognjan, Svitogor i Leđan. Svitogorovi divovi bili su u dobrom odnosu s bogovima, dok su im ostali bili zavidni. Kad je Leđan na prijevaru ubio Svitogora, od njegovog tijela je nastala planina koju je Svarog odnio u nebo, te je nazvao Svitogorska gora. Leđan je postao vladar i ponašao se vrlo okrutno pa su ga mnogi divovi napustili i ušli u savez sa bogovima i porazili Leđana te ga otjerali na sjever. Svarog je imao ženu, divnu Koledu iz čije ljubavi su nastali Perun, bog groma i oluje, Svantevid, bog sunca i lukavi Tatomir koji je bio bog mjeseca.

Četvrti Svarogov sin nastao je kada je Svarog zadovoljan uzdahnuo gledajući zemlju, nastao je Stribor, bog vjetra. Svarog je stvorio prvog muškarca tako što je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a ženu iz krošnjaste lipe.

Ratno savezništvo divova i bogova nije dugo trajalo, divovi su se uzoholili i pobunili protiv bogova. Borba s divovima trajala je dugo. Perunu su se u borbi pridružili Svantevid, Gerovit, Tatomir i ostali. Bojana je bila boginja pobjede, a Gerovit bog rata i razaranja, utjelovljenje smrti i sile, jurio je na crnom pastuhu, bio je opasan sa sedam mačeva, i okružen jatom zlokobnih vrana.

Pošto je mnogo ljudi koji su se borili na strani bogova pogibalo, Svarog je poslao lukavog Tatomira, koji je nagovorio vođu vojske divova Kornata da vode bitku u moru. Kornat je pristao na to, ali nije uvidio varku; u moru nije bilo lako doći do kamenja, njihovog oružja, pa su bogovi dotukli divove koji su padali i od njihovih tjela nastala su brda. Tako su nastali otoci Kornati, od tjela Kornatove divovske vojske. Također su divovi Snježnik, Klek, Orjen i Troglav imena današnjih hrvatskih planina; Orjen je planina koja se nalazi s današnje crnogorske strane naše granice, iznad Boke Kotorske u kojoj su kroz povijest uvijek živjeli mnogobrojni Hrvati.

Pomogao im je i bog Vodan, bog morskih dubina, njegovo oružje s kojim je tukao divove je trozub. Volos, utjelovljenje Svarogovo imao je oružje mač Jarost. Poznati su dobri divovi Veli Jože i Regoč koji su se borili na strani bogova.

Između Svantevida i Črta vladalo je veliko suparništvo, Črt je žudio za njegovom družbenicom Zorom, božicom danjeg svijetla. Črt je uz pomoć Morane oteo Zoru. Svantevid ju je spasio iz kraljevstva tame, u bitci koja je trajala pola dana Svantevid je ubio Črta.

Nakon Črtove smrti zemljom je zavladalo Zlatno doba. Bile su poznate gozbe i svečanosti od strane boga vina Rujimira, i pod blagotvornim utjecajem Žiboga i Žive, bogova života, Svarogovih pomoćnika u stvaranju svijeta. Svantevidov sin bio je Radogost, bog hrabrosti, a kćeri Vesna, božica proljeća, Kaja, boginja umrlih i Lada, boginja ljubavi, ljepote i plodnosti. Perunovi sinovi bili su Radoslav, Vladimir, Višeslav, Zdeslav, Tomislav, Držislav i Miroslav, većinu tih imena imali su kasnije i hrvatski kraljevi. Volos je imao tri sina, Sirina boga ovaca, Kostrinu boga koza i Tura boga goveda. Bjesomor, knez tame i Ljutica, vladarica muke te Morana, ubili su vukodlaka i zmaja koji su se počeli veseliti u carstvu tame te istjerali sjenu nastalu od zelenog sunca, toj sjeni nitko nije mogao nauditi, čak niti sam Crnobog.

Od tada su se snage Crnoboga jačale kroz Temnavu i cijeli Trtar. Kako se njegova moć skupljala, Crnobog se probudio iz Pratame i naredio svim nemanima da sakupe Črtove ostatke, uz pomoć Morane ponovno je stvorio Črta da umjesto njega vlada Trtarom. Crnobog je stvarao vojsku nemani, zmajeva, vukodlaka, zlih duša i ostalih stvorova, sklopio savez s narodom Starih koji su živjeli uz Sunčev narod, i plemena poluljudi koji su živjeli uz granice kraljevstva.

Ljudi, a ni bogovi nisu sumnjali da se sprema veliko zlo, stoga su bili nespremni kad je vojska tame napala i počela harati zemljom. Bogovi Nava i njihovi štićenici, Sunčevi ratnici krenuše u boj koji se odvijao dugo vremena. Vodan i njegov sin Korab borili su se protiv morskih nemani, na obali su vojsku predvodili dobri divovi Regoč i Veli Jože, Perun i Strijelka borili su se protiv Leđana i divova zime, Stribor, Tatomir i Volos u ravnicama, a Radogost i Gerovit u šumama i planinama.

Ginulo je mnogo ljudi, magičnih bića i nemani iz vojske Crnoboga. Najveće gubitke trpjeli su Gerovitovi ratnici koji su se borili protiv vojske Starih, ali uz pomoć Hajda, krilatih glasnika sudbine uspjeli su poraziti neprijatelja. Pošto su stanovnici Nava uspjeli natjerati u bijeg vojsku Crnoboga, vidjeli su da je zemlja poharana i opustošena ratom, stoga je Svarog znajući da se zlo ne može u potpunosti iskorijeniti i da bi se daljnjom bitkom još više uništila zemlja i poginulo ljudi, odlučio da se Svantevid bori sam sa Črtom - Ognjenim zmajem, i pobjednik će vladati zemljom. Črt je zadovoljan prihvatio borbu protiv svog najljućeg neprijatelja i tako je započeo boj za sudbinu zemlje. Svantevid je uz pomoć svog konja, Krilaša uspio savladati Ognjenog zmaja i odsjeći mu glavu. Sile tame, vidjevši da su poražene, vratile su se u mračne dubine, a bogovi Nava i Sunčevi ratnici slavili su Svantevidovu pobjedu. Time se okončala velika bitka između dobra i zla, svijetla i tame, a Sunčevi ratnici vratili su se svojem životu i poslovima u miru.

Idol Svantevida - boga sunca, najmoćnijeg od svih ratnika, oružje mu je magični ognjeni mač

Drevni Perunovi simboli, često izdjelani, nacrtani ili ugravirani na krovovima kuća.

Ako ste ovo sve znali oprostite na smetnji, a ako niste nadam se da ste uživali.

Osvrt Roka na Šunju sa Onoga Svita ili "Zajeba san se Striče moj, bija si u pravu!"

I ja san otiša u Sabor. Prvi dan kad san uša tamo u veštitu, je, mora san obuć veštit, a to mi je bilo teško, vidija san da je to jedna velika pizdarija...
... Pizdarija!? Vi vriđate Hrvatski sabor...
- Ajde, ne zajebajite me. Nije Sabor pizdarija nego je pizdarija kako se puno njih ponaša u Saboru. Virujte mi, tamo puno njih glumi, a da o glumi ništa ne znaju. Popizdija san kad san vidija kako se namištaju da ih TV kamera uvati. Za nevirovat...
I onda ste vi bižali iz Sabornice u saborski kafić!
- Je. Bilo mi je puno draže sidit u kafiću i pijuckat, nego sidit u Sabornici i slušat pizdarije. Jedno vrime san bija saborski zastupnik, a onda san otiša ća...
... Ostala je saborska penzija...

Šta je na vaš ulazak u politiku reka vaš drugi otac, baren ste vi tako milijun puti rekli, Miljenko Smoje?
- Smoju san zva - Striče! Veliki čovik. Čovik i po. Ljudina. Da nije bilo moga dragoga Strica, moga Miljenka Smoje, ja nikad ne bi bija ono šta san bija. On je simbol Splita i Dalmacije...
... Nego, šta van je reka kad ste ušli u politiku?
- Reka mi je: Boris, koji ti je kurac to tribalo!? Onda san ja skočija. I onda san mu prvi i zadnji put reka ništo grubo. Sad priznajen: Smoje, falija san šta san uša u politiku! Smoje je vidija ono šta drugi nisu vidili. Zna je on dobro svoj narod i zna da je svaka politika najveća kurva na svitu... Ja to onda nisan vidija. Ponavljan: Smoje, zajeba san se! Striče moj, bija si u pravu!
Za Smoju su govorili da je komunjara, Jugoslaven, tolomaš, da nije dovoljno velik Rvat, da je protiv samostalnosti Hrvatske...
- To su najveće pizdarije. Smoje je bija najprije Varošanin, pa Splićanin, pa Dalmatinac, pa Rvat, pa Jugoslaven, pa Mediteranac, pa Evropljanin, pa čovik svita, pa čovik svemira... Najveća je pizdarija reć da je Smoje bija komunjara. Niko se nije toliko ismijava s glupostima komunizma ka Smoje. Niko. Ajmo ća vidit Malo Misto i uvirit se kako je Smoje zajebava sve šta nije vridilo u komunizmu..

Vijest dana: DRŽAVA (ne) MORA U ZATVOR

Poštovane Seljanke i Seljaci, Građanke i Građani, te ostali slojeviti elementi našeg društva, dakle Gospođe i Gospoda, slobodni ste, a mogli ste, da toga niste bili ni svjesni, završiti u pržunu, arestu, bajboku, prdekani itd itd, kako se već, sukladno višeznačnosti našeg jezika, na pozamašan broj riječi može opisati boravak u zatvoru.

Sve je počelo tiho i bezazleno. Direktor Imunološkog zavoda, tvrtke u vlasništvu države Republike Hrvatske, po sili zakona proglasio je stečaj, jer nije mogao isplaćivati plaće radnicima.

Daljnji scenarij, u najcrnjoj inačici, da nije uspješno spriječen, mogao je biti opisan ovakvim novinarskim člankom:

„Nakon višemjesečne neuspješne istrage PRESKOK-a, DOSKOK-a, NASKOK-a, ZASKOK-a, pri čemu su službe O-h i A-h pružile svesrdnu pomoć, a tek nakon što su nepoznati ljudi nakon proklinjanja države počeli padati od gladi po ulicama, država je privedena na saslušanje, nakon čega joj je van raspravno vijeće inih, odredilo mjeru zadržavanja u pritvoru.  Mjera je određena zbog osnovane sumnje da je država izvršila kazneno djelo neisplate plaća djelatnicima tvrtke u svom vlasništvu, te zbog mogućeg utjecaja na svjedoke i prikrivanje dokaza.

Po kuloarima se šuška da je nepoznato kako van raspravno vijeće tretira državu, kao osobu ili kao više osoba. Ako je jedna osoba onda je ok, ali ako je više osoba onda je moguće da su one udružene u zlo činilačku organizaciju. Narod zbog svega toga najviše strahuje od toga da ga se poveže s državom, što je lako moguće obzirom da je po definiciji država organizirana društvena zajednica objedinjena pod zajedničkim političkim sustavom. U tom slučaju svi idemo na robiju. Ako je to tako gdje će oni kojima država nije isplatila plaće. Pitanje je na mjestu jer su i oni u državi. Dakle i oni bi tada u zatvor.“

No sada svi možemo odahnuti. U zatvor nećemo jer nam država ne mora na robiju oslobođena je odgovornosti tako što je Visoki trgovački sud u Zagrebu poništio stečaj nad Imunološkim zavodom.

Obzirom da ne znamo zašto je to tako samo prenosimo vijest s ploče:

„Visoki trgovački sud u Zagrebu poništio je stečaj nad Imunološkim zavodom, a ročište na kojem su vjerovnici trebali prijaviti potraživanja 13. veljače, 2014. neće se održati.“

Još uvijek ne znamo na osnovu čega je sud odlučio uvažiti žalbu u kojoj je očajnik ustvrdio da ipak nema razloga za stečajem nad tvrtkom koja je, prema analizi konzultantske kuće Cinotti Consulting, dužna 118 milijuna kuna, a nema potrebne uvijete i dopuštenja za rad.

Sve je dobro kad se dobro trži.

Malo o Smoji zvanom Šunje

O ovom čoviku šta je umra i nima ga više, šta je ima bidan sprovod ne zbog sebe nego zbog drugih, puno se govorilo i vako i nako, a tako je i dan danas. Zato bi tija i sam se osvrnit na njega i njegovo dilo.

Smoje je, kako jedni kažu bija četnik, srbofil, miloševičevac, jebivjetar, kurbin sin, pizdun, pijanica i kurvar, komunjara i ko bi dalje tija nabrajat zajeba bi se, jer tomu ne bi bilo kraja.

Po drugima je bija čovik na mistu, pametan frajer, koji vodi bonvivanski život i koji je sam za sebe reka da mu je najlipše kako mu je i da ne mari za imat već za bit, pa se baš zato ne mora bojati nizašto, jer će se za: use nase i podase uvik snać. Volija se zajebavati ufino i družiti se sa "malin" judima jer je i sam takav bija i tija biti. Volija je pisati, puno, svugdi i uvik (iz ovoga se vidi da i "mali" čovik može i triba pisat, a ne samo akademici, kako se do tada mislilo, a neki tako misle i nadalje).

I jednima i drugima koji o njemu govoru jedno je zajedničko. Oni govoru „bija je“ i to je prava istina. On je bija i više ga nema. Kakav je bija, vaki ili naki, jebe se koga. Nije nas briga ni za vlastite pokojnike jesu li bili pijančine, jebači, kurbe, ili pizduni, ili pak dobri, vridni, brižni, pošteni. Važno je samo šta su nam ostavili, šta je iza njih ostalo, možemo li se ponositi njihovim djelom u našem vremenu ili je ono pizdarija jer je umrlo prije čovika.

Zato su sve te priče o tome kakav je Smoje bija nevažne, isprazne i krajnjoj liniji nepristojne, jer se o pokojniku po bontonu treba govoriti sa pijetetom i najbolje moguće.

Po tome i po količini prodanih knjiga bontona se vidi da u Hrvatskoj mi niti smo se naučili bontonu, a bome ni moralu.

Prava i poštena ocjena pokojnika je dakle u njegovoj ostavštini, a šta nam je Smoje ostavija?

Ostavija nan je najlipše sjećanje na hrvatski komadić Mediterana kakav je nekada bija. Na svit kakvog više nema, ne samo zato šta su se ljudi prominili, nego zato što se prominilo vrime i uvjeti života. Nema više laganini, jer od laganinija se ne moredu platiti računi, šta ih država i njeni sateliti svaki dan sve više šalje, nema više ribara ka šta je bija Šanto Radovniković, nema više ni Hajduka koji je živija na inatu. Cili jedan svit nan je Smoje ostavija ka na dlanu. Taj njegov svit pun je detalja, šuga, mirisa, zajebancije ufino i ugrubo, radosti i tuge u njenim najelementarnijim oblicima, nježnosti, ali i bombi, rašpi, livorvera, kurbinih sinova, dotura, reakcionara, načelnika, žbira, šjor pučanstva, asti šjor pučanstvo, kako to lipo zvuči, kontra ovih današnjih jakih interventnih snaga „palicon ču te“ i novih žbiri iz Preskoka.

Zato dragi moji "mali" judi, kakav sam i sam, radite ono što volite, nemojte to zapustiti vjerujući da drugi, „veliki“ ljudi to znaju raditi bolje od vas. Najbolji primjer tomu je baš Smoje zvani Šunje.

Lipi, šešni i dragi moji "malešni" judi bog van!