„Srbija nije kriva za genocidna
događanja do 1992. godine, jer nije bila potpisnica međunarodnih konvencija.“
Tako ukratko glasi dio presude u
pravnoj stvari u kojoj Republika Hrvatska tuži Republiku Srbiju za genocid.
Tko je tu lud?
Hrvatski narod, njegovi
politričari, Haški sud, masoni i ini nevaljalci, Srpski lobi ili neko treći?
Pita se hrvatsko svekoliko pučanstvo, a i naši vrli politričari, pa čak i
stručnjaci na pravnom polju, koji su dali obol tužbi (barem se tako predstavljaju,
na mom televizoru, za Vaš ne znam).
Odgovor na sva ova pitanja je
banalan i jednostavan, ali nije banalan razlog zbog kojega je to tako. Odgovor
je da su tu ludi isključivo i samo pravni „stručnjaci“ koji su uobličili tužbu.
Oni "nisu znali" da je za genocid nad Hrvatskim narodom do 1992 kriva
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, tj. onaj njen dio koji je
nakon osamostaljenja Republike Slovenije i proglašenja samostalnosti Republike
Hrvatske, temeljem ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,
preostao u SFRJ, a to su bile republike Srbija, Makedonija, Crna Gora, Bosna i
Hercegovina, te autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo.
A kako to da mi obični laici, po
pitanju prava, znamo nepogrešivo detektirati ko je trebao biti u Hagu tužen za
genocid, a naši „stručnjaci“ i pripadajući im politričari to ne znaju?
Znaju oni znaju, vrlo dobro znaju, ali
svom Narodu prodaju da-mu-da za bubrege, a zašto to rade?? Pitate se? Za sada je
jedino što znamo u pogledu razloga: „The answer is blowin' in the wind.“ za one koji ne
znaju engleski: „Odgovor je otpuhao vjetar!“
No vratimo se moralu na višoj,
ovom prilikom, bjelosvjetskoj razini. Kad su uvaženi bjelosvjetski sudci
zaprimili i pročitali tužbu, zašto nisu pozvali podnositelje i kao moralni
ljudi od struke, ukazali na nedosljednost iste, već su znajuću di leži zec, hladno
odglumili da nešto istražuju i rade, a u stvari su trošili bjelosvjetski novac
(između ostalog i naših poreznih obveznika), pa kad im je dosadilo glumiti,
onda su u jednoj rečenici saželi svu glupost tužitelja i sramotno odglumili veleumni-napor,
te ponovo o bjelosvjetskom trošku, otišli na odmor.
To je ta nemoralnost današnjeg
svjetskog poretka. Zašto pomoći, a ne odmoći, ako u odmoći leži vlastita korist
a samo moralna krivnja, a u pomoći dobrota bez koristi?
No ništa nije izgubljeno, jer je
pravda spora ali dostižna. Dakle sada bi Republika Hrvatska trebala tužbu za
genocid adresirati na pravog tuženika: preostale federativne članice i
autonomne pokrajine SFRJ, nakon njena osamostaljenja.
Baš me zanima koja politička
opcija će pokrenuti taj spor. Nadam se i Vas, jer tu opciju trebamo prepoznati
na budućim izborima.
Iz pjeteta prema svim žrtvama
genocida u ovom članku ne objavljujemo ništa osim teksta.
