Dok rojalistički četnički pokret buja, novi međunarodni poredak umjesto da odbije sukcesivni pristup povijesnog revizionizma u vidu političkog sudovanja, upušta se u sramotnu političku konstrukciju ne vodeći računa ni o pravdi ni o pravičnosti, što je po mišljenju Ekipe Inih bijelodano iz slijedećeg:
Da bi se u svijetu, u kojemu „osuda genocida ne zastarijeva“, stvorio osjećaj sigurnosti pravde i pravičnosti, bilo je potrebno, a i sada nije kasno, umjesto selektivnog pristupa suđenjima, suđenje započeti od početka genocidnog djelovanja u Ovom Svitu, na primjer od činjenica:
O zločinima koje su počinili britanski, španjolski, nizozemski, portugalski, francuski i ostali kolonizatori nad domorocima svojih kolonija u Americi, podsaharskoj Africi, Australaziji i Oceaniji, a koji čine uvjerljivo najveći genocid u povijesti čovječanstva sa stotinama milijuna žrtava. Uslijed djelovanja europskih osvajača domorodačko stanovništvo posve je istrijebljeno u Antigvi i Barbudi, Barbadosu, Bahamima, Kubi, Dominiki, Dominikanskoj Republici, Grenadi, Haitiju, Jamajci, Svetom Kristoforu i Nevisu, Svetoj Luciji, Svetom Vincentu i Grenadiniju, Urugvaju, Patagoniji, Ognjenoj zemlji i Tasmaniji. Izumrlo je 108 južnoameričkih jezika, 103 sjevernoamerička, 10 srednjoameričkih i karipskih, par desetaka uto-astečkih, tri indonezijska, deseci australskih itd.,
a potom i od:
Genocida izvršenog nad Indijancima udruženim zločinačkim pothvatom svake od strana koje su tamo stupile nogom počevši od Španjolaca, pa do Francuza i Engleza.
„U prve dvije godine od dolaska Španjolaca ubijeno je oko 200.000 Indijanaca, tvrdi Zinn i citira Bartolomea de las Casasa, mladog svećenika koji se iskrcao s Kolumbom: “Muževi su umirali u rudnicima, žene su umirale na poslu, a djeca od nedostatka mlijeka. Vrlo je brzo ta zemlja, koja je bila tako sjajna, tako moćna i plodna, bila depopulirana. Na svoje sam oči vidio te postupke koji su toliko strani ljudskoj naravi, a ja sada dršćem dok ovo pišem…”
Genocida koji su izvršili pripadnici svećenstva nad ženama i svim onim koji im nisu bili istomišljenici u doba Inkvizicije.
Genocida nad Japanskim civilima u Nagasakiju i Hirošimi, izvršenog udruženim zločinačkim pothvatom od strane vlade i establišmenta Sjedinjenih američkih država.
Genocida koji su izvršili pripadnici engleske aristokracije udruženim zločinačkim pothvatom nad Indijcima i Crncima u doba Engleskog imperijalizma i kolonijalizma.
„Indijski pisac i povjesničar, Amaresh Misra iz Bombaja, kaže da su u Britanci od 10. svibnja 1857. Kada je u gradu Meerutu izbio je veliki ustanak hinduističkog i muslimanskog stanovništva protiv britanskih vlastodržaca, ratnim pohodima za gušenje ustanka, koji su potrajali nekoliko godina, pobili blizu 10 milijuna ljudi! To je najveći genocid u povijesti čovječanstva! kaže Misra.“
Ustanak Mau Mau bio je vojni sukob u tada britanskoj koloniji Keniji. S jedne strane bili su lokalni pobunjenici (među njima i Britanci koji su živjeli u Keniji), a s druge strane britanska vojska. Pobjedu je odnijela Britanska vojska, pritom pobivši između 20.000 i 100.000 ljudi. U ovom slučaju dokazano je sudskom presudom krivnja Engleske za silovanja i mučenja. Nagodbom Engleska je izbjegla bjelodanu presudu da je izvršen genocid.
Ekipa Inih sa Ovoga Svita, baš kao što nekad Tito nije priznavao sud klasnog neprijatelja već samo sud svoje partije, ne priznaje sud novog svjetskog poretka, formiranog od onih koji su kroz povijest učinili najveće genocide, već priznaje samo onaj sud država koje su se izbavile iz zagrljaja tuđinske hegemonije borbom za svoju slobodu, samostalnost i suverenost čuvajući pri tom ognjišta svojih predaka.
Kako je Ekipa Inih realna u procjeni da do suđenja i presuda u navedenim slučajevima, ali i u mnogim drugim koje nismo ovaj put naveli, neće doći na razini globalnog sudovanja, odlučna je u vlastitu aranžmanu osnovati sud na Ovom Svitu, te suđenje povjeriti meritornim članovima iz svojih redova, kako bi pravda na kraju ipak bila dočekana.
Da dobijete barem mali uvid u strahote genocida koje smo prethodno naveli ovom tekstu pridružujemo fotografije kao potresna svjedočanstava nikad službeno osuđenih nedjela (političke isprike za učinjeno se ni na koji način ne mogu uvažiti kao argument za nesuđenje):
Genocid srpske vojske u Srebrenici:
Genocid engleskih kolonijalista u Indiji:
Genocid engleskih kolonijalista u Americi:
itd. itd.
Ekipa Inih je doznala da je Žalbeno vijeće nikad neće moći potvrditi zaključke Raspravnog vijeća, jer ih ono nikada neće donijeti na način da kaže da su ključni članovi tadašnjeg čelništva Srbije, uključujući predsjednika Slobodana Miloševića, ministra obrane Veljka Kadijevića i načelnika obavještajne uprave Branka Krgu, dijelili zločinački cilj da etnički očiste hrvate sa područja tzv srpske krajine i doprinijeli ostvarivanju tog cilja.
Tužiteljstvo nikada neće smatrati i pozivati odgovorne dužnosnike da promiču "prihvaćanje tih činjenica kao osnove za pomirenje".
Tužiteljstvo nikada neće kazati da "veći broj visoko i srednje rangiranih dužnosnika i zapovjednika još uvijek mora biti priveden pravdi za te zločine".
"Mnogi od njih dostupni su srpskom pravosuđu", tužiteljstvo neće nikada napisati i ne očekuje da Državno odvjetništvo Republike Srbije "hitno procesuira te slučajeve".
Zbog čega je ovo sve rečeno? Zato što još nije kasno barem djelomično pomoći potomcima onih nad kojima je izvršen genocid. Ta pomoć treba biti da se potomci onih koji su izvršili genocid javno dobrovoljno ili pod prijetnjom suđenja za zataškavanje posljedica genocida, odreknu svega što je proisteklo iz otimačine i pljačke izvršene u genocidu. Isto vrijedi i za države za koje se utvrdi da su poticale na genocid na bilo koji način.
