Zašto sve upute za život u Hrvatskoj nisu jednoznačne.Zašto se u Hrvatskoj zakoni suprotstavljaju umjesto da se nadopunjuju.
Zašto u Hrvatskoj (samo 4.500.000 stanovnika) ne postoji centralni sustav nadzora učinkovitosti
državnih institucija i pojedinih referenata.
Zašto od ukupne zarade tvrtki, kad se odbiju troškovi, država uzme oko 50 %. Što za taj novac Hrvatska država povratno da onome kome je novac uzela, kad npr. za kvalitetnu liječničku skrb ministri te iste države odlaze na lijećenje u inozemstvo, kad sve što treba, onaj koji je toliki porez platio, mora platiti ponovo kao da i nije porezno opterećen.
Zašto se o trtošku poreznih obveznika, ostali koji to nisu a upravljaju poreznim prihodima, ponašaju kao pijani bogataši.
Zašto se svaka investicija koći i promatra kroz povećalo, umjesto da se pušta po žurnom postupku.
Tko je odgovoran za to što ljudi kopaju po smeću, a nemaju kompletnu socijalnu skrb.
Zašto se država ne zaduži za plaće svojih službenika, a poreze spusti na razinu od 5-10 % na idućih 10-20 godina i tako ne privuće investitore.
Zašto vlasti jednokratno ne devalviraju kunu na način da za odštampani novac bez pokrića pokupuju tuđe zlatne rezerve, a onda njima vrate do sadašnji devizni dug i oslobode nas ropstva.
Zašto hrvati ne bi izabrali najjeftiniji oblik upravljanja državom: kralja, pa kad isti zakaže, zna se što ga čeka. Kao i sve dosadašnje. Barem bi dvorske lude bile pod kontrolom.
Za sada toliko, a ubuduće onoliko koliko ste zaslužili, pa tako sve dok nam se da.
