ponedjeljak, 20. listopada 2014.

SAFATALO BANDITIĆA

Ljudi moji evo slušan iz televizora viču na sve strane da su afere stalno pratile Banditića, da je GUP minja kako je tija, da se u poslovima s otpadom vrte milijarde. Uitilo se njih puno. Cila svita, Banditić i njih još osamnaest. Njih se istražuje za sedan milijunčića, a svake se godine tu u Agramu vrteljalo od 7 do 13 miljardi kuna. Banditić je okarakteriziran kao šerifić, i onaj koji je koruptivan.
Sada se ima puno toga za istražiti i pravna džava treba okrenuti svaki kamen i utvrditi istinu. Meni doduše neke stvari tu nisu jasne. Evo na primjer ja znan da se prostorni planovi ne mogu mijenjati nego samo temeljem onoga što stručnjaci predlože, pa oni na vlasti to izglasaju. Tu vrijede pravila parlamentarne većine ili općenito vladavine većine, o čemu imate poprilično toga pročitati na prethodnim postovima. Osim mijenjana GUP-a, Banditića i svitu, se tereti da su trgovali utjecajem. Nažalst nije rečeno kako se trguje utjecajem, da li npr. ja koji imam mali utjecaj odem k Banditiću koji ima veliki utjecaj i ponudim mu lovu da mi prepusti dio svog utjecaja. Ako se misli na takvu trgovinu, tada bi značilo da sam ja imbecil, jer sam dopustio pametnijem da me zajebe, tj. dao sam lovu, a ostao sam bez tako željenog utjecaja, koji mi je prepustio, jer se s tom trgovinom nisu složili biraći. No ako se radi o tome da je on utjecajan, pa mi može u vlasti Agrama osigurati provedbu nečeg što bi mi odgovaralo, to se ne zove trgovina utjecajem, već lobiranje.       

Pitanje je da li do konca istraživačke djelatnosti naših tijela, koja rade svoj posao, ali nikako da pribave tempomat, Agram treba biti bez upravljačke strukture ili pak treba sve te ljude koji su safatani ispitati na okolnosti zbog kojih ih se tereti, pa ih onda lijepo pustiti da rade i zarađuju na dobrobit građana. Pogotovo zato što su financijski rezultati Banditićeve vlasti u Agramu najbolji u čitavoj Hrvatskoj. Dakle ako su najuspješniji, treba nastojati da nastave raditi, a ako se iz zaplijenjenih dokaza i datih iskaza i raznih svjedočenja utvrdi da su krivi, lijepo im zabraniti izlazak iz Agrama, te im prirediti suđenje, pa kom obojci a kom opanci ili kako bi Banditić rekao „Pare ne tražim niti bih Vam ih dao“ .

Ovako ispada da je stiglo susvita, (čitaj love nema, a štamparija u tuđini) pa treba po kratkom postupku naći nekoga da ga se razapne, kako bi se do love ipak moglo nekako doći. Evo Banditićev financijer kaže da se nedavno od Agrama i Banditića pokušalo bespravno uzet, dakle oteti 340 milijuna kuna, no nije se uspjelo, jer su pravosudna tijela radila svoj posao i utvrdila da lova treba ostati Agramu, te da na nju država, mada jača, nema pravo. Tu se naša bidna državica zgrozila pravosudnih tijela koja rade svoj posao. Osim toga lipo bi bilo imat na raspolaganju i 7 milijardi kuna,koliki je godišnji proračun Agrama. Možda baš zbog toga Banditića i ostale nisu došli uititi oni šta uskaču, već neki drugi koji isto uskaču ali se zovu „P.N.U.S.K.O.K.“, što moža znaći „pazi nenadano uskačemo“, dok oni drugi valjda uskaču uz najavu. Bilo kako bilo ako su kralj i svita safatani, tko je onda ostao slobodan, nisu valjda dvorske lude, jer kad bi tako bilo hitno bi trebalo s nebesa i onega svita pozvati Miroslava Krležu, da osobno s nažalost poljuljanim autoritetom, odrecitira one univerzalne. „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu.“

Historia est magistra vitae!, ili Povijest je učiteljica života!, dakle jedno od pravih pitanja je što pokreće zbivanja, a odgovor je novac i moć. U ovom slučaju moći su podijeljene i nema velikih bura, no novac nije podijeljen i tu su nevere. Grade se fontane, uređuju trgovi, a narod grca u neimaštini. To tako ne može nema fontana dok narod gladuje. Dok se odričemo auto-putova, dok treba sanirati željeznice, a sve to se ne tiče Agrama ni Banditića, već najvišeg vrha Hrvatske pameti: Vlade. E moj Vlado jesi li tija biti najpametniji od svih pa zasisti, isti i piti mukti, činiti monade da te drugi vozaju, umisto da lipo sidneš u ladu oli u škodu i ideš materi oli ženi na ručak, umisto šta u svom restoranu uz Markovu crkvu ideš ono šta vridi sto kuna, a plaćaš samo dvadesetak, a ostalo plati raja.
Zašto ne prominiš zakon pa lipo legalno uzmi lovu Agramu. Možda bi ti bilo dosta za koji misec. Ne bi valjda sarčija sve isti dan. Lipo ti budi sada najpametniji, pa umisto šta moramo slušati kako je uitilo kralja Agrama, s najboljim financijskim pokazateljima u zemlji, daj da slušamo kako si ti financijski najuspješniji i kako si diga ovu zemlju, učinija da ti narod kliče, jer živi ka bubreg u loju, jer ima za poist, popit, za stare dane, pa se po ulicama veseli ka na Kubi, svira, piva i liči se jednako kako se liči i Castro, a ne ka kod nas, kako kojega zaboli, od onih šta kusaju u pomenutom restoranu, odma se ode ličiti u inozemstvo, a narodu kako bude, ma šta kako bude, ajme, jer i ono malo dotura šta imamo biže ka miši kada brod tone.

Dragi Vlado, eto nisan ti na kraju tija bit neugodan, ali ne mogu a da ti ne rečen. Kada brod tone ti ka kapetan tribaš ostati na njemu zadnji i s njim potonit, otić zauvik, da oni koji su se nekom čudom spasili za te više nikada ne čuju.   

Na kraju kada sve skupa zbrojim i oduzmem čini mi se da će Milan najebati po zapovjednoj odgovornosti, ako ga na kraju časni sud ne oslobodi svih optužbi, pa ga pusti da slobodno pluta od nemila do nedraga ovon bidnon i napaćenon zemljom.   


Evo i malo njegovih izjava:

Kopam kante, nađem blago.!

Poručio bih svojim kritičarima i u SDP-u i izvan njega da kada govore o mojim manama, imaju u vidu da ja nisam savršen čovjek. Da sam savršen, bio bih negdje drugdje, a ne na zemlji. Međutim, i tako nesavršen i svjestan svoje nesavršenosti, za razliku od nekih drugih, još sam uvijek najbolji.

Ja znam da sam ja kriv i kad golub crkne na Jelačić placu.
Kako ću misliti o nečemu što ne znam. Kako? Šta od mene očekujete da sam Batman?

Ja ne znam ljudi, ja ne znam šta da radim. Da odem iz Zagreba? Dajte, sugerirajte mi! Spasite me! Iz Hrvatske? Pa ja nemam drugog izbora, šta ću? Pa ja radim devet i po godina ko Jezuš Kristuš isto. Non stop isto. I sad gdje god dođem – to je kampanja. Pa je kampanja – radna kampanja!

Lupež, pa makar to bio i Milan Bandić, ne smije doći na Pantovčak.

Ja želim svima uspjeha, a sebi malo više. 







Nema komentara:

Objavi komentar