O monetizaciji sve već znate, osim tko nas je svojom
veleumnošću počastio takvim rječnikom da bi izrekao želju da nešto jednostavno
iznajmi, tj na duže vrijeme prepustiti drugom, u ovom slučaju sve benefite od
auto-puta na 30-40 godina. A mi Vas pitamo zašto auto-put. a ne željeznice u
koje ćemo, ako se ne monetiziraju, morati baciti milijune eura otrgnutih od usta ovog bidnog naroda.
Majka i otac jednog našeg poznanika, bili su očajni prije
30-tak godina, samo zato što im nitko tada nije znao objasniti da njihov vrli
sin ništa iz kuće ne krade i bud zašto prodaje, već samo monetizira. Doduše on
je tada monetizaciju obavljao džentlmenski, na beskonačan rok, ne mučeći one
koji su mu lovu davali, rokovima u kojima će mu monetizirano ponovo vratiti,
znajući da kod takvog pristupa ne bi od monetizacije bilo ništa. Tako je on
ispočetka monetizirao čačin kaput, pa materinog tića zajedno sa kebon, pa
potom, kad mu je čača, možda i zbog loše informiranosti o tome što se zbiva, od
tuge umra, monetizira je i pola stvari iz konobe: bačve, kar, bocune, a iz kuće
bračnu koćetu, jer da šta će zauzimati dragocjeni prostor, sad kada čače više
nema. Još se falija kako je na vrime monetizira materina tića, jer da ko bi ga
ranija sad kada je čača umra. Kada mu se bidna mater usprotivila puka joj je
jednu za uši, od čega je zauvik uvatila mot nekontroliranog klimanja glavon.
Taj naš poznanik se okolo falija kako je materi raskrčija kuću i da joj je sada
lipše nego ikad. Mi okolo puno smo se sažalili nad njom, pa smo kriomice, dok
je on prihodom od monetizacije arčija i bančija, odlazili k njoj i kako je ko
moga, pomagali da šta ljudskije priživi stare dane. Kada više nije ima ništa za
monetizirati, pozdravija se s majkom,
jadnom i bolesnom staricom, pa otiša najpije u Split, a onda u Zagreb,
tražeći nove prilike za monetizaciju. Mati mu je poživila još 10-tak godina.
Nikada više nije ju doša obać, a kako nije imala telefon, znali smo da s njim
uopće nema kontakt. Prije nego se ugasila, valjda sluteći kraj, svakog
prolaznika je zaustavljala i pitala je li šta ćuja o njezinom sinu, ali niko o
njemu, otkako je otiša, nije zna ništa. Onog dana kada je umrla, on je doša i
učinija dvi stvari: pokopa je mater i monetizira roditeljsku kuću. Od tada ga,
niko nikada nije vidija, a niti se on ikada ikom od nas javija.
Do javnog pominjanja i hvalospjevnog objašnjavanja
monetizacije našeg auto-puta nismo znali da je on bio pionir monetizacije u
Hrvatskoj, mislili smo da je sramotni sin svojih roditelja, koji ih je, kada im
je bilo najpotrebnije, pokra i ostavije da skončaju u jadu i bijedi.
Možda smo načinili veliku grešku što nismo ovu priču
ispričali prvi dan kada se počelo spominjati monetizaciju auto-puta, jer bi
svit tada vidija da u tome nema ništa lipo ni poželjno, naprotiv, da se tu radi
o nečijem naopakom uvjerenju da se monetizacijom narodu pomaže, a ne da ga se
još više gura u ambis.
Sve san o monetizaciji auto-puta ćuja i znan da su došla
druga vrimena i da će nam ga vratiti nakon 30-40 godina, ali znan i to da naš
poznanik nije ni računa da, nakon par godina, preuzme ono šta je monetizira,
jer je od toga ostalo malo i ništa, a i da je sačuvano šta će mu.
Slično je i sa auto-putom. Nakon 30-40 godina, šta će nam.
Doći će nova vremena drugačiji svit. Zamislite samo da smo nakon drugog
svjetskog rata monetizirali željeznice i da nam ih danas netko vraća. Šta bi mi
s njima znajući da nas u slučaju njihova povrata ćeka uzimanje skupih kredita
kako bismo ih sanirali, tj. novac bacili u bezdan. Naše željeznice su danas,
čak i uz našu nesbičnu brigu, u stanju post monetizacije, tj. u raspadanju kako
vlakova, tako i vagona, pruge, pratečih zgrada i šta ja znam čega sve ne, pa se
očekuje da će nam za najblaži oblik njihove sanacije trebati na desetke
milijuna eura, a takve će nam biti potrebe i za sanaciju auto puta za 30-40 godina
ako ga monetiziramo.
Ako su naši politričari tako pametni da se razumiju u sve,
pa tako i u monetizaciju, neka lipo, umjesto da otimaju lovu narodu, lipo odma
monetiziraju hrvatske željeznice, pa od šoldi šta za njihovu monetizaciju
dobiju, neka vrate dugove koji su im sjeli za vrat i zbog kojih žele
monetizirati auto-put.
"Monetizirati li ne monetizirati" pitanje je sad?
Nema komentara:
Objavi komentar