Oni koji su kao mi iz ekipe Inih odrastali uz igru Monopoly
dobro znaju, baš kao William White, šta se kroz igru neminovno zbiva, a zbiva
se to da neki igrači gube šolde koje su ulaskom u igru jednokratno dobili iz
banke, a drugi igrači upravo te njihove izgubljene šolde dobivaju, te si tako
osiguravaju veća ulaganja, koja uz malo sreće vode zgrtanju bogatstva. Ako se
dopusti igra na dug, gubici su znatno veći.
Kako igra odmiče uočava se da jedan igrač pomalo preuzima svo
bogatstvo kako novčano, tako i materijalno, te mu se više ne može parirati i
igra tako završava, no ako se igra na dug onda joj nema kraja.
Dobitniku u igri nije kraj igre zadovoljstvo, on bi želio da
se igra nastavi i da on zadrži stečenu poziciju. To ima smisla ako preostali
igrači od takvog stanja imaju koristi, no ako tu korist nemaju oni će željeti
prekinuti igru, te ili igrati neku sasvim drugu ili pak ispočetka zaigrati novu
partiju Monopoly-a.
Danas je očito iz svih dostupnih informacija da je naš Svijet,
upravo svijet igrača u igri Monopoly. Sigurno Vam nije promakao podatak da je
polovica svjetskog bogatstva danas, nakon dužeg perioda igre, u rukama 62 osobe
(čitaj igrača), a može se reći i u zagrljaju nekoliko država. Oni kao da su
slijedili naš post: „AKO NEKOG POJEDINCA ILIDRUŠTVO ZANIMA KAKO POSTATI NEIZMJERNO BOGAT NEKA SVAKAKO PROČITA OVAJ RECEPT“
Već se naziru igrači dobitnici koji slute da će igra
prestati, pa potiču njen nastavak vraćanjem dijela vlastitog dobitka u
zajedničku banku. No igrači gubitnici, koji su se do sada zaduživali kako bi
mogli nastaviti igru, sve više uočavaju
da nastavak igre za njih nema smisla jer nemaju nikakvih izgleda za pobjedu
(čitaj spas od financijskog ropstva), ali što je još gore nemaju više izgleda ni
za pristojan život bez stresa.
Mi u ekipi Inih, zbog takvog stanja odlučili smo poduzeti sve
što je u našoj moći kako bi utjecali na razvoj događaja. Prvo smo otišli u šumu
i tamo proveli nekoliko dana i noći, sve dok nismo ćuli glas šume i pjesmu
stabala. Tada smo zapjevali u slavu Dva Orla, nadajući da će se njegov duh
odazvati našem dozivanju.
Već smo bili spremni odustati, kad nam se duh Dva Orla javija
laganim povjetarcem, a onda velikom rikom medvjeda. Tada smo postavili naše
pitanje: „Di je svit falija?“ Iz rike smo razaznali ove riči velikog
indijanskog poglavice:
„Kada je bijeli čovjek (čitaj čovjek današnjice) došao u našu
zemlju, Indijanci su je obrađivali, bez poreza, bez dugova, bilo je tu obilje
bizona, obilje dabrova, čiste rijeke i potoci. Besplatni iscjelitelji.
Indijanac je svaki dan bio u lovu i ribolovu, a cijelu noć sa ženom se
zabavljao. Bijeli čovjek je bio dovoljno glup da pomisli kako može zatečeno poboljšati.“
Razbižali smo se kud koji. Našli smo se tek nakon tri ure u
obližnjoj gostioni.
Sve više ljudi zna da su gubitnici i da je nešto pogrešno,
ali ništa ne mogu izminiti bez šoldi i imetka, koji im na početku igre ili nije
podijeljen ili su ga tijekom igre izgubili. Što nam onda preostaje?
1)
Početi
novu igru Monopoly, podjelom jednakih uloga svim igračima. (utopija)
2)
Odbiti
sudjelovati u igri Monopoly, a svo bogatstvo svijeta proglasiti zajedničkom
blagodati, upravljanje kojom je zajednička odgovornost, baš kao što su to
činili Indijanci, pa započeti istinski živjeti. (utopija)
„Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka
tkivo života; on je samo stručak u tome. Što god čini tkanju čini i sebi
samome. Gdje je šuma?
Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za
preživljavanje“ Napisao je indijanski poglavica Seattle u osporavanom pismu
Američkom predsjedniku Franklinu Piercu 1854.
Po mišljenju ekipe Inih preostaje nam jednom riječju: evolucija!
P.S.Da li će toj riječi biti dodano još jedno, ono prvo, slovo ili ne, ovisi o svim igračima današnjice!
Nema komentara:
Objavi komentar