Prema podacima američke polutajne
službe GFI, iz naše premile domovine Hrvatske, u kojoj žive sami domoljubi, a
većim dijelom i vjernici, svake godine se na privatne račune diljem svijeta
izveze oko 1,5 milijarda dolara. Na taj način je od 2001. do 2010. izvezeno ni
manje ni više nego 15,2 milijarde dolara.
Obzirom da se u Hrvatskoj ne
štampaju dolari, to je neophodno, da bi se ostvario navedeni izvoz, iste
prethodno uvesti.
Najjednostavniji uvoz dolara, ili
eura, koje poslije možemo konvertirati u dolare, je onaj jednokratni putem
zaduženje države, a drugi je putem izdavanja državnih obveznica. U oba slučaja zadužuje
se država (čitaj porezni obveznici). Njoj se kao dužniku još uvijek najviše
vjeruje. Puno Više nego recimo Ekipi Inih, koji bi rado izdali svoje obveznice
i zamijenili ih za živu lovu, a o kreditu, koji će vraćati štovatelji Ekipe
Inih a ne Ekipini oligarsi, da ne govorimo.
Kada dolari, uvozom, stignu u
Lijepu našu, svekolikom puku sitnog zuba, vlastodršci trebaju zamazati oči o
korisnom trošenju uvezenog, razno raznim bajkama, po mogućnosti uz puno
teatralnosti i pompe na televizijama, a potom lovu oprati, osušiti, opeglati i
tako čistu izvesti na privatne i poslovne račune off-course za
vlastite gušte, kao što su brčkanje zimi na Bahamima, skijanje ljeti u Dubaiu,
ispijanje kavica u Norveškoj, trčanje po New Yorškim parkovima, i ostale
sitnice, koje, na njihovu radost, a na našu žalost, koštaju. Kako se na dobro
lako naviknuti, to se apetiti svake godine povećavaju, a i sami gušti radi
povećane potražnje, poskupljuju, pa se svake godine,o trošku svekolikog
pučanstva, sve više dolara uvozi, no dobra stvar je za vlastodršce, da se isto
tako svake godine sve više dolara i izvozi na spomenute off-course račune.
Pitanje je zašto kreditori,
kojima američka polutajna služba GFI podastire podatke o uvozu i izvozu iz Hrvatske
zemljice, i dalje daju novce koji se uglavnom ne vračaju, kao što smo vidjeli i
na primjeru zemljice Grčke.
Mi iz Ekipe Inih mišljenja smo da
se dolari daju jer se time zemljice osvajaju lakše nego ratom, tj. dovode se u
situaciju da plešu kako kreditori sviraju. U tu situaciju dovode se i oni koji
dolare pripremaju za izvoz, pranjem,
sušenjem
i peglanjem, jer se za njih zna,
tj njihova imena znaju polutajne i tajne službe, ako ne Hrvatske Uh® i Oh®,
onda svakako američke B-ACI® i TUC-I®. Kada se ukaže potreba B-ACI® i TUC-I®
često i uz pomoć Uh® i Oh® izvuku ponekog perača iz bubnja i razapnu ga svakojako
za primjer ostalih korisnika izvoznog kontigenta dolara, kako bi im zadržali
pažnju na bitnim elementima prešutnog sporazuma.
Na svekoliko pučanstvo sve ovo
nema nikakva utjecaja, jer na vidiku, ma koliko se trudili vidjeti, nema onoga
tko bi ih oslobodio harača. Takav Robin Hud ili po naški Matija Gubec, se još nije pojavio. No njegov
dolazak mi iz Ekipe Inih providnošću najavljujemo i nestrpljenjem iščekujemo.
Do tada se pokušajmo poistovjetiti sa našim peračima
dolara i uživajmo u njihovim privatnim i poslovnim bravurama po bjelosvjetskim
destinacijama, slično kao što se poistovjećujemo sa našim sunarodnjacima u njihovim
bitkama po sportskim terenima i transferima po bjelosvjetskim klubovima. Samo
što ovi potonji svojom izvrsnošću lovu zarađuju, dok ju prvi svojom pohlepom
nama otimaju.
Nema komentara:
Objavi komentar