Od Franje, pape od Doma, pa do danas nije se naša niti jedan
koji ima pameti, znanja, moći, volje i muda da našu konduru usmjeri tamo di joj
triba ići. Oni koji su je do sada upravljali činili su to ka ni sebi ni svome.
Tili su bez znanja i iskustva š njon baratat, pa su je puštali da ide niz vitar
kada bi tribalo poć burtižavat, oli bi tili pravo uz vitar, a kondura neće tako,
već po svoju. Najgore su ćinili oni šta bi je radi vlastite koristi, za dvi tri
pidoće, nasukavali na hridi, nesposobni da prepoznaju njene prave vrijednosti.
Sada, kada konduri, neodržavanoj, izlupanoj, jadnoj, nepituranoj, punoj friži i gnjileži priti da santi na dno,
oni šta ju upravljaju, bacaju se na pisanje pravila o tome kojim redoslijedom i
tko može razapinjati jedra, tko i kada se na palubi može sunčati i
fotografirati, tko će primiti posjetitelje i pokazati im brod, a ne vide ili ne
žele viditi ono što je svakom jasno, da ako ne zasučemo rukave i ne popravimo
sva oštećenja i pretrpljenu štetu, to niko umjesto nas neće učiniti i naša
kondura, Lijepa naša, naša mila Rvatska, bespovratno će potonuti na dno.
Nema komentara:
Objavi komentar