Sportaši, naučnici, inovatori,
privrednici, koktel majstori, tajnice koje govore po četiri jezika, su nam izrazito uspješni (npr redom: Luka
Modrić, Igor Rudan, Mate Rimac, Ivica Todorić, itd., itd.), a gdje su nam
uspješne politričarske stranke, politričari, državni službenici? Gdje su, di
su, ka da je teško pogoditi. Oko 9 piju kavu, oko 10 razgovaraju s djecom, oko
12 su na marendi i na kavi, oko 13 daju upute obiteljskom podmlatku za
školu, oko 15 razmišljaju o popodnevnim
obvezama, oko 16 već su kući.
Ako Vam se smiluju s Vama će
razgovarati par sekundi telefonom, dok Vas ne liferuju na drugi telefonski broj
na koji Vam se nitko neće javiti, a na ponovni poziv prethodnog broja taj će
biti zauzet sve dok slušalicu ponovo ne spuste, jer su je nakon uznemirenja
ostavili namjerno podignutom.
Nezainteresirani su za sve osim
prethodno iznesenog dnevnog rasporeda, izuzev ako im se upali neka lampica.
E sad se svi mislite koja i kako
se pali. To je lampica izuzetne pažnje, a pali se kada radari nekog od takvih, državotvornih službenika, politričara ili tajanstvenika po bespućima javne
uprave i poduzeća, prime signale da im se nedvojbeno sprema pinka, ma šta ona bila.
U to spada
onih 1,5 milijardi eura koji svake godine kao rijeka, meandriraju u egzotične
monetarne institucije Kajmanskog otočja i slične oaze širom lijepe naše
planete, pa je sve to teško utvrditi, ali nedvojbeno je da izviru iz Lijepe naše ili bolje reči Lijepe njihove.
Možda sve to i nije loše. To što
smo na zadnjem mjestu u povlačenju love iz EU fondova iz nekoliko razloga. Prvo
zato jer ne povlačeći toliku lovu, fizički ne iscrpljujemo ovi naš narod, koji i onako više
voli piti kavu, nego zasukati rukave i nešto povlačiti. Drugo zato što je lova
iz EU fondova mrkva uz koju neizostavno ide i batina, pa što neki narod više
pojede mrkve dobije i više batinom.
Zbog toga se Hrvatska dugo i uspješno
opirala GMO-u, dizala glas protiv USA-EU trgovinskog sporazuma, glumila moralnu
vertikalu.
Izgleda da to nikome ne odgovara
ni EiU ni Hrvatskim Vladama. EiU ima love kolkooš, jer ju štampa kolko želi. Dok
Hrvatska nema love, ali ima oko 4.500.000 onih koji svaki dan jedu meso koje ne
proizvode, piju mlijeko koje košta 3 kune, a vodu ne piju jer košta 5 kuna,
iako je u Hrvatskoj ima više nego u većini susjednih zemalja i puno više od mlijeka, jedu voće koje ne
proizvode, piju coca-colu, jer su svoju Pipi uništili iako je bila prva liga, voze se u autima koje ne proizvode, hlade jaja i ostale namirnice u frižiderima
koje ne proizvode, piju kavu koja kod nas ne uspijeva, gledaju u televizore
koji su iz Kine, u televizorima im se vrte tuđinski satelitski programi i otuđeni politričari, i sve
tako redom, bez kraja i konca.
Zato nam ovi iz EiU žele uvaliti
toliko love, da se zavrti potrošnja, da se troši i kupuje, a i da se batina što
više može razmahati po našem narodu i da više ne strepi EiU od našeg dišpeta i
neposluha.
Ali ne zna bidna EiU na koga se
namirila. Ovi narod nije uspija ukalupiti niti jedan vlasnik, anke kralj samog
tog naroda iz vlastitih redova, a kamo li Bela IV i kojekakvi kraljići i
titulaši. To nije uspjelo ni Franji Josipu, koji je tom narodu izgradija pola
države uključivo Hrvatsko narodno kazalište, koje je on osobno i svečano
otvorija 14. listopada, 1895., udrivši srebrnim čekićem, šta ga je izradija
Robert Frangeš Mihanović,uz zvuke opere Ivana plemenitog Zajca: „Nikola Šubić Zrinski“, i uz klicanje caru najutjecajnije hrvatske gospode
tog vremena.
O ostalim likovima bliže nam povijesti da i ne govorim.
Nema komentara:
Objavi komentar