Uvodno ću gospodi Bankarcima, zvanim
Kreditori, koje jako ne cijenim i koje smatram glupim toliko da gluplji od njih
na ovom svijetu ne postoje, njima, koji kada se pogledaju u ogledalo, mogu
vidjeti, ako se dobro dobro zadube, samo
rogove, nažalost ne one muža rogonje, već one uz koje u narodnoj predaji idu i
kopita, a prema pouzdanim izvorima i bože me prosti, rep, o tome zašto ih
smatram glupim, želim ispričati vic:
Luka zašto se komešaš i ne
spavaš? Pita Kate svog muža. Već je ponoć. On će:“Posudija mi je Mate 5.000,0
Eura prije krize i sad bi ih tribalo vratiti, a ne znam ni kako ni odakle? Ajde
Luka ne brini sad ću ja to odma riješiti reče mu Kate, pa otvori prozor te
prema prozoru preko puta uličice zaviče: Anđo! Ooo Anđo! Otvori se prozor s
druge strane. Izviri Anđa pa upita: „Šta vičeš u ovo doba oli si poludila? A
Kate će joj: „Reci Mati da mu Luka neće vratiti onih 5.000,00 eura. Šta nije
pazija kome posuđuje, nego ih je da Luki. Moga ih je tako i u more zaitniti!.
Kate zatvori prozor i reče mužu: Sada ti moj Luka lipo spavaj a Mate neka se od
muke okriće u krevetu.“
U njemu se mogu prepoznati i Grci
i Kreditori, a vidi se i tko je glup i tko će nakon odluke da ne vrati kredite
mirno spavati, a tko će se od muke okretati.
Zato dragi Grci znajte da je sve
u glavi, u osjećaju da ste pravedno odlučili, baš kao Kate, reči Kreditorima da
im novac, koji su vam jedva čekali dati, da bi vas potom mogli kamatariti,
nećete vratiti. Neka se oni grizu i žderu, neka ne spavaju. Neka u krajnjem
slučaju, što se mene tiče, idu u onu stvar, jer su baš to i zaslužili.
Vi se dragi Grci ništa ne brinite.
Obrađujte polja, lovite ribu, školujte dicu, radite i stvarajte. Turisti će Vam
i nadalje dolaziti. Primajte ih veselo s osmjehom ma koje nacionalnosti oni bili,
jer su i oni malešni ljudi ka i vi. Znajte da Kreditori nikada i nigdi ne
odlaze u turizam. Boje se napusti svoje blago, baš kao i čoban svoje.
Dragi naši prijatelji Grci vi ste
svjetionik svim državama potlačenim i porobljenim kreditima, modernim oružjem
koje koriste globalisti kako bi ostvarili svoje ciljeve za što učinkovitijim
vladanjem masama. Za njih je čovjek tek kap u moru, djelić mase kojom žele
manipulirati i upravljati, jednom riječju nula.
Dragi prijatelji znajte da smo uz
vas i s istog prozora zajedno s vama vičemo tom smeću, tim bezdušnicima koji
novca imaju kao govana, koji ga štampaju kako požele, a spremni su gledati kako
siroti narod pati i još tu patnju potenciraju naslađujući se poput sotone :
„Kreditori, Ooo Kreditori, znajte da Vam nećemo vratiti pozajmljeno, a za to
ste si sami krivi jer niste pazili kome kredite dajete!“
Zato dragi prijatelji na referendumu zaokružite
„NE“, „δεν“ (DEN).
Kako ćemo
dalje pitate se? Lako! Raditi ćemo što znamo, a znamo sve. Paziti ćemo da nas
politričari ponovo ne zadužuju. Veseliti će te se što će Kreditori, ako
Bog da, odustati od dijeljenja kredita, a politričari više neće moći doći do
pinke na taj način. I oni će morati zasukati rukave i marljivo raditi ako misle
jesti. Kada bolje promislim najviše su u svoj ovoj situaciji najebali politričari.
Za kraj:
Oscar Wilde: „Ponekad je pohvalno što su siromašni
štedljivi. No preporučiti siromašnima štedljivost je groteskno. To je kao da
gladnom savjetuješ da manje jede.“
Nema komentara:
Objavi komentar