Pa naravno Hrvatske porezne
obveznike koji nisu jahanju skloni. Mi
smo njihov konj. Njima nije bitno rješavanje problema hrvatskog društva, jer im
se svake četiri godine, ovisno o spretnosti i domišljatosti, pruža prilika da
nas ponovo zajašu. Morate priznati da, ako je nekom sklonost jahanje, taj
trenutak jedva čeka i baš kao i dijete nikome svoju turu ne želi prepustiti.
Toliko se uzjašu, da ne vode računa o potrebama konja. Je li žedan, je li
gladan, treba li mu odmora i njege? Ništa se ti ne brinu, jer uzimlju zdravo za
gotovo da će konja uvijek moći jahati. To je apsurd, ali i pokazatelj kolika je
pamet u Kurte i Murte.
Upravo iz navedenog razloga,
svake četiri godine, sad već nakon toliko godina bespoštednog gonjenja i
nebrige, hrvatsko kljuse, dakle iscrpljeni ljudi koji mukotrpnim radom stvaraju
ovoj zemlji dodanu vrijednost, pitaju se dokle ćemo ovako. Koliko će još moći
izdržati ovo kljuse, koje je na teškom dopingu tuđinskih banaka i bjelosvjetskih
financijskih organizacija. Ima li ikakvog izlaza, osim ovoga koji nam Kurta i
Murta prije nego nas uzjaše serviraju u hvalospjevnim odama vlastitoj
uzoritosti.
Ima!
Ali to nije kozmetika za konja,
to je tretman skidanja kljuseta sa dopinga. Moglo bi biti i neko drugo
revolucionarno rješenje, kao na primjer da dug koji je potrošen na doping ne
vratimo, već da proglasimo tvornice u kojima se proizvodi nacionaliziranim, pa
ga nastavimo uzimati, bez plaćanja. No to nam svjetski hoštapleri, boss-ovi i
dileri očito nikada ne bi oprostili, te bi prošli slično kao El Komadante i
njegova borba za pravicu.
Kako onda to izvesti? Jednostavno!
Našeg konja, sad već kljuse, jašu
Murta i Kurta, koji u svakom mandatu imaju sve više i više stranačkih i
obiteljskih članova, koje trpaju u bisage i koje kljuse treba tegliti. Uz to
kljuse gone bičem u galop sa svim tim teretom da im užitak jahanja bude što
veći, a Kurta ili Murta jašući, na dugom štapu drže tako željenu mrkvu mirnog i
poštenog života.
Da bi konj bio ponovo na visini
zadatka, možda kao u snovima iz ,91, treba mu predaha, da se dobro najede i
napije, da se skine sa dopinga. Treba mu dakle bolji gospodar od Kurte i Murte.
Treba jahač koji je lagan, koji neće konju napuniti bisage balastom poltrona, koji
će, ustreba li, dio puta preći pješke veseleći se oporavku svoga konja.
Tumač za Jugonostalgičare
Poštovano svekoliko pučanstvo s
likom kljuseta u što i sami spadamo:
Da bi Hrvatska ponovo stala na
noge treba joj predah od plaćanja tolikih poreza. Trebaju hrvatski građani i
seljaci koji stvaraju višak vrijednosti u ovom društvu biti oslobođeni poreznih
nameta, koji su takvi da polovicu radnog vremena rade za porez, a drugu za golo
preživljavanje. Treba sa bjelosvjetskim bankarima postići sporazum o uvođenju
beskamatnog moratorija od najmanje 30 godina za povrat onoga što smo im dužni.
Treba na razini države smanjiti PDV porez na 5 %, te sve ostale parafiskalne
namete ukinuti i takvu politiku garantirati investitorima narednih 50 godina.
Tumač za ljubitelje kviza
Kada bi jahači tako postavili
stvari konj bi ojačao dobrom hranom (prilivom sredstava od investicija zbog
malih poreza), postao bi spreman za utrku sa drugim konjima, pa čak bi
postojala šansa da se pridruži ergeli najboljih konja kao što su konj Švicarac,
konj Belgijanac, ili pak konj Šveđanin i Norvežanin.
Zbog toga Kurti i Murti, kao
budalama, koje pojma o konjima nemaju, treba oduzeti jahaću dozvolu i trajno ih
diskvalificirati.
Tumač za poznavatelje naše stvarnosti
Šta o Kurti i Murti kaže Internet:
·
Kurta i Murta su dva najbolja prijatelja, njih
dvojica uvijek idu u paketu i nikad se ne razdvajaju. Nisu u krvnom srodstvu iako
jako sliče jedan drugom. Često su u prevrtljivi i nikad ne znaš zapravo sa kojim
imaš posla, obično ih najviše ima po javnim ustanovama, a poglavito u izvršnoj
vlasti. Na selo rijetko dolaze. Narod im je za seks najprivlačniji, otuda i rečenica,
sjaši Kurta da uzjaše Murta.
·
Sjaši Kurta da uzjaše Murta ili po domaću:
Najebasmo svakako)
·
Dva glupana koja su baš imala sreće u životu.
·
Najpoznatiji džokeji na ovim prostorima.
·
Toliko su poznati da im se imena mogu pisati i
malim slovom.