Dijele se EU novci šakom i kapom naročito nerazvijenima,
zaostalim. Hoće im se pomoći.
Ali kako pomoći nekom ko je bez pameti, ko nema o
nićem pojma, ko nema vremena osmisliti pravu razvojnu strategiju od stoljeća
sedmog, a kamoli od izbora do izbora. Neznam u koji bi se dil društva prije
prston upačija i reka tu je najgore, jer je svugdi ajme. Čini mi se ipak da je
najtužnije i najgluplje baš u poljoprivredi. Ajme šta je tamo gospe moja. Tu se
stanje teško može opisati, a da se ne zaplače. Većina će suzu pustiti nad
sudbinom naših seljaka, a neki će zasuziti i nad sudbinom seljačina, koje su vladale pa, kako
tvrde, greškom svršile u Remetincu.
Sve se mislim kako to da ova kriza nikako da prođe? Iz nje
nikako da nas izvuku naši politričari svojim bravurozno devijantnim saborskim premisama,
naši vladari svojim hvalospjevnim godišnjim zajmovima od dvije tri milijarde eura na ino tržištu kapitala, naši učenjaci koji su još preostali u hrvatskoj
stvarnosti jer nemaju kuda i naposljetku oni koji se zaklinju u svoj doprinos
društvu dok sjede po raznim bespućima državne uprave administrirajući iz
šupljeg u prazno. Svi oni skupa nisu uspjeli ono što će očigledno uspjeti naši
prasci u skoroj budućnosti. Neće ih u tome spriječiti nitko od prethodno
navedenih, jer je baš nemoguće da se išta ispriječi ispred tog spasenja.
Pa šta se čeka pitate se? Gdje su ti prasci spasioci. E nisu
oni jedini. U toj spasilačkoj ekipi su i tuke i ovce, ne one koje vladajući
vuku za nos, već prave, pa kokoši, divljač, sva ekološki osviještena stoka.
Kako će nas oni spasiti? Ma to nije moguće. To su gluposti.
Bruje nevjerne Tome sjedeći u udobnim foteljama, dok im je mozak deponiran u
kućnom sefu, tako da se ne može sagledati koliko svojim rupama podsjeća na
ementaler.
No stranu na šalu. Oni nas mogu spasiti i ne samo spasiti već
nam donijeti i tako željeni mir i blagostanje. Mala smo zajednica spram one u
koju su nas uvalili (EiU), pa baš to trebamo znati iskoristiti.
Sad nam je ovako jer, oj ti Vlado i tvoje minijaturne zvizde
(mini star-s), mislite slabo ili ono što smislite neznate provesti u djelo ili
jednostavni niti ne mislite ili imate odmalena drugačija stremljenja.
No ako Vlado i malešne zvizde poslušaju pametnije od sebe, kojih,
usput budi rečeno, u svakom selu ima kolko oćeš, pa na primjer uoče da se u
hrvatskoj proizvodi najbolji ovčji sir na svijetu, da naši pršuti nemaju premca,
da su naša vina i maslinovo ulje vrhunske delicije, da našu ovčetinu traže
šeikati, i na kraju da dokaziva Ekološka proizvodnja ima kupce bez obzira na
cijenu, onda će du im se ukazati čudesa i viditi će, progledati će napokon i
shvatiti, ako bog da i pamet im prosvitli, da je moguće složiti zatvoreni
proizvodni ciklus sa konačnim proizvodima vrhunske kvalitete, kojih na tržištu
nedostaje i za koje je moguće postići visoku visoku, ali baš pravo visoku
cijenu, primjerenu raritetnim količinama. Sjetimo se samo koliko američki
predsjednik ili engleski dvor plačaju vrhunske namirnice ili vino, da ne govorimo o
naftom bogatim zemljama. Ako koji štioc to ne zna evo da mu rečen: jedna boca pravog Grgića je cca 300 eura.
Novčane poticaje stoga ne treba razbacivati bez pameti, niti
se tako zaduživati dvije milijarde eura godišnje, samo da bi se ilo i pilo i možebitno
osigurao uspjeh na idućem izborima, već ih treba objediniti u velikim
investicijskim korigiranjima načina funkcioniranja cjelokupnog ciklusa od
primarne proizvodnje do konačnog proizvoda, poštujući prirodne prednosti, ali i
nedostatke, a ne da uz sve te ogromne novce nismo uspjeli do danas izgraditi
sustav navodnjavanja u čitavoj državi, a o drugom da i ne govorim. Treba nam dakle
samo kvaliteta i kontrolirana ekološka proizvodnja, pa distribucija i prodaja
po što većoj cijeni na fala bogu ogromnom tržištu koje samo to traži i ne pita
pošto je, već samo traži: daj, daj, daj.
